Spoznaj: Ljudski razum nije srce duše.

Tko govori iz razuma, govori iz ljudskih

programa, jer on nije kod kuće u najunutarnjijem

u bitku, koji sve zna, koji sve gleda,

koji sve čuje, koji sam sebe govori.

Riječi izgovorene iz razuma ulaze opet

samo u razum. One ne sadrže nikakvu snagu;

stoga su ograničene i odnose se na

materiju, gdje i postaju djelotvorne.

Onako kako se u mijeni vremena mijenja

mišljenje i život čovječanstva, tako je i s

riječju koja je oblikovana razumom. Ona iz

epohe u epohu govori stalno samu sebe,

samo drugim riječima i pojmovima.

Ljudsko, nisko sopstvo, nestaje, jer se

rađa jedino u razumu i odatle se govori.

Površina je razum koji opet reagira

površno. Razum je dakle samo površina

jezera, nije dno. Na površini je samo odraz,

a ne istina.

Riječ najdublje nutrine je Ja Jesam, riječ

vječnoga zakona. Ona nije bila rođena kao

riječ razuma. Riječ Božja je od vječnosti do

vječnosti i tko je govori taj je od vječnosti do

vječnosti.

Istinski mudrac, prosvijetljeni, govori Ja

Jesam. To je vječni zakon, riječ, koja u najdubljoj

nutrini duše vječno govori samu

sebe.

Bogom-ispunjeni ne govori nikada riječ

razuma, jer je on kod kuće u najdubljoj

nutrini, u sopstvu koje on govori.

Dopusti da riječ najprije nastane u tebi

prije nego je izgovoriš.

Bilo da misliš ili govoriš, oboje su energije

koje se ne gube.

Ono što se osjeti u najdubljoj nutrini, u

posvećenom hramu, to je istovremeno i

riječ. Najunutarnjije donosi dobre plodove,

jer osjećaj koji rađa misao i koji proizvodi

riječ, božanski je plod, svjetlo i snaga koji

dolaze na ovaj svijet preko Kristovog Duha

koji pobjeđuje tamu.

Tko je pomoću Kristove snage pobijedio

samoga sebe, taj gleda ono što jest i govori

bitak, sadašnjost, Boga. Izvanjski čovjek,

naprotiv, govori iz ljudske prošlosti i

budućnosti, jer je sadašnjost ovoga svijeta

samo dah koji se raspline čim se uhvati.

Bogočovjek, koji je u najdubljoj nutrini

kod kuće, u onome što nastaje gleda ono

Jest, jer u najdubljoj nutrini sve je prisutno

i već izvršeno. Bogočovjek živi i djeluje iz

Božje sadašnjosti. Što je za izvanjskog čovjeka

tek u nastajanju to je za bogočovjeka

u najdubljoj nutrini već izvršeno.

Tko živi u najdubljoj nutrini, taj u najdubljoj

nutrini gleda i ono što se izvršava i

što će se izvršiti u izvanjskom svijetu, te

kako se to oblikuje. Svojim božanskim osje-

ćajima on prati korake koji se moraju još

načiniti u izvanjskome, no koji su u najdubljoj

nutrini već učinjeni. U nastajanje

on ulaže cjelinu, tako da i u izvanjskome

bude onako kao što to već jest u najdubljoj

nutrini.

Ono što čovjek nutrine čuva i pokreće u

najdubljoj nutrini, to će se realizirati i u

izvanjskome, u svijetu osjetila, jer u najdubljoj

nutrini to već jest, a također se čuva

i pokreće.