Čista bića kreću se u vječnome zakonu;

ona govore zakon i sama su vječni zakon.

Svaki opterećeni čovjek kreće se u svome

ja-zakonu, u svome malom svijetu što je

stvorio svojim ja, moje i meni. On govori

svoj mali svijet, ono čime je izgradio

svoj ja-zakon; odgovarajuće tome on osjeća

sebe, misli sebe, govori sebe i postupa onako

kako osjeća, misli i govori, dakle odgovaraju

će svome niskom sopstvu, svome niskom

bitku.

Ljudsko sopstvo, dakle nisko ja, nema ni

oko, ni uho, niti osjetila za bližnjega, samo

za sebe samoga.

Ljudsko sopstvo nema pristup u božansko

sopstvo, u svetište, i zato ne može niti

osjetiti, prepoznati, prozrijeti i shvatiti

svoga bližnjeg, jer u čovjeku okrenutom na

vanjštinu nesebičnost nije još razvijena.

Ljudsko sopstvo, nisko ja, nema ničega

zajedničkog s božanskim sopstvom, sa sveprožimajućim Ja Jesam.

Čisti govori čisto, vječni zakon, Boga.

Nečisti govori svoje nečisto, svoj ja-zakon,

nisko sopstvo.

Svatko dakle govori sebe: čisti - apsolutno

sopstvo, Ja Jesam, nečisti - svoje nisko

sopstvo, svoje nisko ja koje je vezano samo

za osobu.