Kao Isus govorio sam, po smislu, Svojim

apostolima i učenicima:

Vaši osjećaji, misli i riječi su alati vašega

tijela. Oni su vaši predradnici; vi ste svojim

postupkom samo pomoćni radnici, prerađiva

či svojih osjećaja, misli i riječi. Vaši osjećaji,

misli i riječi predvode vaše postupke i vaša

djela.

Bez svojih predradnika, svojih osjećaja,

misli i riječi vi ne možete izvršiti ništa. Vaše

osjećanje, mišljenje i govor priprema vam

dakle ono što vi zatim izvršavate - ili osobno,

svojim razumom, ako su vaši predradnici bili

osobni, ili svojim srcem ako su vaši predradnici

bili neosobni, dakle božanski.

Onako kako ti je danas, u ovom utjelovljenju,

to si stekao u svojim prethodnim egzistencijama

pomoću svojih predradnika, svojih

osjećaja, misli i riječi, a zatim svojim

prerađivanjem, svojim postupcima. Svoj rad,

svoj nerad, svoje brige, svoje probleme, svoje

203

udarce sudbine i teškoće, svoje tuge i svoje

radosti, svoje zdravlje i svoju bolest stvorio si

sebi već u prethodnim egzistencijama. Ništa

ti ne može prići što već prije nisi unio.

Ono što si dakle unio u prethodnim egzistencijama,

to si predodredio za ovo i eventualno

za daljnja utjelovljenja. U svojim daljnjim

zemaljskim životima ti ćeš ponovno isto

ili slično osjećati, misliti, govoriti i činiti.

Nitko drugi ne može tebe govoriti; svatko

govori samoga sebe, ono što je predodredio u

prethodnim egzistencijama ili u ovome

utjelovljenju, to znači to što je utjelovio.

Svaki ljudski osjećaj i svaka ljudska misao,

svaka ljudska riječ i svaki ljudski postupak je

kao utjelovljenje: Čovjek svojoj duši pripaja

svoju ljudskost. Time on obilježava svoje

sadašnje i možda svoje buduće zemaljsko tijelo.

Ono što si bio jučer, dakle u prošlom

zemaljskom životu, to si ponovno danas -

204

osim ako su duša i čovjek to pravodobno

očistili snagom vječnoga zakona.

U ovome kružnom toku duša i čovjek

mogli bi se nalaziti i tisućama godina. Oni

stalno dolaze i stalno su oni isti. Danas oni

određuju svoje sutra. Oni stalno dolaze s

drugim licima i drugim tijelima, s drugim

imenima i prezimenima, a u stvarnosti su oni

isti, jer opet isto osjećaju, misle, govore i čine

kao jučer. Njihovo lice, njihovo tijelo, njihovo

ime i prezime odgovaraju njihovim jučeraš-

njima, to jest zračenju njihovih prethodnih

egzistencija.

Ono što čovjeka danas iskazuje, njegovo

današnje mišljenje, govor i postupanje, to bi

on trebao danas prepoznati, očistiti i ispuniti.

Tko to ne ispuni danas, tko dakle ne iskoristi

dnevnu energiju koju mu pokazuje njegovo

mišljenje i postupanje, taj neće ni zemaljsku

205

školu završiti uspješno. Takav čovjek već

danas ponovno određuje što će biti sutra.

Svaki čovjek određuje svakoga jutra sebe

samoga, jer što mu ovaj dan donese danas i

kako će on postupiti sa sadašnjošću, takav će

biti njegov dan sutra, a takav i njegov

zemaljski život. Jer dan svakoga pojedinog

čovjeka je njegov život, ono što je on sam

unio u zviježđa.

Svaki čovjek može danas očitati na

samome sebi tko ili što će biti sutra. Onako

kao što će sutra, dakle u jednom daljnjem

utjelovljenju - osjećati, misliti, govoriti i postupati,

tako je danas - u ovom utjelovljenju -

osjećao, mislio, govorio i postupao. Njegova

djelatnost od danas može biti njegovom djelatno

šću od sutra.

To što čovjek stvori svojom niskošću, svoja

djela, nisu djela vječnosti. Ona nestaju - a s

njegovim djelima i njegovo nisko sopstvo.

206