Miruj u sebi - ti jesi.

Ti si bitak koji ni s čime nije u neslozi,

ništa ga ne uzbuđuje, niti je protiv ičega. Ti

si bitak - ti prozireš sve i svakoga; zato ti i

prožimaš sve i svakoga.

Tko se kreće u predvorju hrama ili po ulicama

prema hramu, tko dakle još nije uselio

u hram, taj živi još u neredu svoga svijeta

osjećaja i misli. Zbog toga on i vidi samo

sebe, svoje nisko sopstvo, i govori također

samo o sebi, o svome niskom sopstvu, jer

njegova svijest još nije u stanju shvatiti i

prožeti nered.

Takav čovjek dakle govori samo sebe i vidi

također samo sebe i čuje također samo sebe -

i zato ne može svoga bližnjeg vidjeti,

razumjeti, niti čuti, jer on samo sebe vidi i

samo sebe govori i samo sebe čuje.

Takvi ljudi nemaju osjećaj za svoje bližnje.

 To što njihovi bližnji govore, ne razumiju,

jer ne razumiju niti sebe same, budući

da ne mogu prozrijeti kroz nered svojih osje

ćaja, misli, riječi i postupaka i kroz svoja

gruba i pohlepna osjetila. Oni su zbrkani

jer je njihov svijet osjećaja i misli zbrkan.

Ono istinsko i sveprožimajuće izvršava

se jedino u najunutarnjijem tvoga hrama, u

svetištu - s Presvetim i preko Presvetoga,

Boga.

Jedino u sebi gledaš i spoznaješ koliko

darova iz blaga najdublje nutrine možeš

dati svome bližnjem koje je on u stanju

primiti da bi duhovno rastao i sazrijevao.

U sebi dakle gledaš i slušaš količinu koju

smiješ pružiti svome bližnjem koja mu tada

služi na dobrobit.

Znaj: Kad postaneš bitak tada je sve i svi

su u tebi. U sebi i kroz sebe gledaš, slušaš,

mirišeš, kušaš i pipaš, jer sve što izvanjsko

skriva u sebi, to je život u tebi.

Zato prebivaj u sebi; tad u svemu gledaš

i sebe, sopstvo, jer ti si sopstvo, bitak, i opet

sve je sopstvo, bitak. Tada dio svoga istinskog

sopstva gledaš u mineralu, u biljnom

svijetu, u životinjskom svijetu i u zviježđi-

ma i opažaš sve čisto u sebi, čistome, kao

svjetlo, kao snagu, kao dio sebe. Ono što

gledaš u vanjštini, u nutrini ima, kao i ti,

svjetlo i snagu u sebi, to je dakle kao bit u

tebi, i time, dio tebe.

Tko živi u toj plemenitoj, finoj i čistoj

svijesti, taj neće namjerno uništiti

(poremetiti) izvanjski oblik života jer bi

tada poremetio taj dio života u sebi samome

i tako postao poremećenim koji uništava

(remeti) sve ono za što vjeruje da mu ne

služi. Takvim površnim postupanjem

nastali su rat, umorstvo i zavada.

Spoznaj, to znači: Ono što namjerno

ubiješ, ljude, životinje i biljke, to zasjenjuje

š u sebi; remetiš svoj vlastiti život i ostaje

š poremećeni, ja-čovjek, koji djeluje

remetilački na svoju okolicu.

Ti gledaš bitak u svemu jedino u sebi.

Stoga ti nije potreban pogled uokolo - ti

imaš obazrivost u sebi.