Približiše mu se farizeji, u nakani da ga kušaju, te ga upitaše: »Je li dopušteno otpustiti svoju ženu s kojeg mu drago razloga?« On im odgovori: »Zar niste čuli da ih je Stvoritelj, kad ih u početku stvori, 'stvorio muško i žensko', i da je rekao: 'Zato će čovjek ostaviti oca i majku te će prionuti uz ženu svoju, pa će oboje biti samo jedno tijelo'? Prema tome, oni nisu više dva, nego jedno tijelo. Dakle: što je Bog sjedinio, neka čovjek ne rastavlja!« ...

A ja vam kažem: tko otpusti svoju ženu - osim zbog bludništva - te se oženi drugom, čini preljub; i tko se oženi otpuštenicom, preljub čini« (Matej, 19:3-6,9).

Promotrimo ove velike istine u novom svjetlu. Bog je ljubav, i kada istinska ljubav sjedini muškarca i ženu zajedno u njihovim srcima, tada zapravo Bog povezuje par u svetom zavjetu.

Kad postoji istinsko, duhovno jedinstvo između dvoje ljudi (što Bog združi), nema razvoda, jer ga nitko ne želi. Oni se sjedinjuju duhovno, mentalno i fizički.

Nema na zemlji tako svete institucije kao što je dom koji stvarate i nema tako divne prisege kao što je ona koju polažete u obredu vjenčanja. Istinski brak je najsvetija od svih zemaljskih ustanova. U njega treba ući s poštovanjem, promišljeno i s dubokim razumijevanjem njegovog duhovnog značenja. Brak je u skladu s božanskim zamislima, on predstavlja sklad i jasnoću namjere. Sklad, iskrenost, ljubav i čestitost moraju prevladavati u mislima i srcima muža i žene.

Iz unutarnjeg stanja svjesnog jedinstva i tih bitnih i neophodnih karakteristika uspješnog braka, proizlazi vanjsko stanje koje je s njim u skladu, čineći da vanjsko bude kao i unutarnje - ispunjeno mirom, radošću i skladom.

Kada muškarac oženi ženu radi njezinog bogatstva, društvenog položaja i političkih veza ili jedino stoga što je mlada i lijepa, on želi uzdići svoj ego i to nije stvaran brak. Zapravo, to je sramotna farsa. Kada se žena uda za muškarca zbog njegovog zanimanja, zbog svoje osobne sigurnosti ili bilo kojeg drugog razloga koji nije prava ljubav, takav je brak lažan i izvještačen; on nije stvoren u nebu, koje označava harmoniju i Božje razumijevanje.

Obavljao sam obred vjenčanja za starije žene i muškarce, blagoslovljene ponekad sa 75 ili 80 godina, kronološki gledano. U mnogim slučajevima, vatra strasti je oslabila, pa ipak, Bog (ljubav) spojio ih je iz jednostavnog razloga što su pošteni, pravedni, iskreni i istinoljubivi u međusobnom ophođenju i traže nekoga s kim žele podijeliti ljubav, svoje radosti i iskustva. Poštenje, iskrenost, čestitost i pravednost djeca su ljubavi, i kad nisu prisutni u obredu vjenčanja, bez obzira na godine, to nije istinski brak.

Pastor, rabin ili svećenik koji vrše obred ne ozakonjuju, odnosno ne posvećuju brak. Oni samo objektivno potvrđuju ono što žena i muškarac subjektivno već osjećaju kao istinito - sjedinjenje dviju duša koje traže svoj put natrag u Božje srce.

Koliko je često brak istinsko duhovno suglasje u kojem se obje strane prožimaju duhovno, mentalno i tjelesno?