Starost nije tragično doba. Ono što nazivamo procesom starenja, proces je promjene. Treba ga dočekati radosno i razdragano jer svaka je faza u ljudskom životu korak naprijed na putu koji nema kraja. Čovjek ima moći koje nadmašuju njegove tjelesne sposobnosti; ima osjetila koja nadmašuju njegovih pet osjetila. Danas postoje neprijeporni dokazi da čovjek može napustiti svoje tijelo, putovati tisuće kilometara, vidjeti, čuti, dodirivati, govoriti s ljudima, iako njegovo fizičko tijelo leži tisućama kilometara daleko. Čovjekov život je duhovan i vječan; on nikada ne stari jer duh ili život ne mogu ostarjeti. Život je samoobnavljajući, vječan i neuništiv.

Bog je život i život je stvarnost za svakog čovjeka. Premoćni su dokazi za čovjekovu besmrtnost. Elektron ne možemo vidjeti golim okom, pa ipak, znanstvenici prihvaćaju njegovo postojanje kao znanstvenu činjenicu jer je to jedini razumni zaključak koji se podudara s ostalim proučavanim fenomenima. Ne možemo vidjeti Boga ili Život; ipak, znamo da smo živi. Život postoji, i mi smo ovdje da ga izrazimo u svoj njegovoj ljepoti.

Biblija kaže: »A ovo je život vječni: da upoznaju tebe, jedinoga istinskog Boga...« (Ivan, 17:3). Čovjeka koji misli ili vjeruje da je zemaljski ciklus rođenja, mladosti, zrelosti i starosti sve što život jest, doista treba žaliti; takav čovjek nema nikakve sigurnosti, nade, vizije i za njega život nema značenja. Taj način razmišljanja donosi frustraciju, stagnaciju i cinizam, osjećaj beznadežnosti koji rezultira neurozama i mentalnim poremećajima svake vrste. Ako ne možete igrati brzu partiju tenisa ili plivati brzo poput svog sina, ako je vaše tijelo usporeno i hodate polako, sjetite se da Duh sebe uvijek iznova za-odijeva. Ono što čovjek naziva smrću nije ništa drugo nego putovanje u novi grad, u novi stan Očeve kuće.