Tvrdnja koju je koristio bila je: »Bog je izvor mog blagostanja.

Sve moje novčane i druge potrebe ispunjene su u svakom djeliću vremena i prostora, a preostaje još i božanski višak«. Ta jednostavna molitva, često i s razumijevanjem ponavljana, uvjetovala je svijest o uspješnosti u njegovom umu.

Sve što je trebao učiniti bilo je da proda sebi pozitivnu ideju, na isti način na koji dobar trgovac uvjeri sebe u vrijednosti svojih proizvoda. Takva je osoba uvjerena u besprijekornost svoga poduzeća, visoku kakvoću svojih proizvoda, kvalitetnu uslugu koju će pružiti kupcima, činjenicu da je cijena odgovarajuća, itd.

Rekao sam mu da se, kad god negativne misli dođu u njegov um - što će se svakako dogoditi - ni na koji način ne bori i ne prepire s njima. Neka se jednostavno vrati duhovnoj, mentalnoj formuli i ponavlja je tiho i s ljubavlju. S vremenom, negativne misli su došle i obrušile se na njega poput lavine ili poplave. Svaki ih je put dočekao s pozitivnim, potvrđenim, odanim uvjerenjem: »Bog ispunjava sve moje potrebe; a preostaje još i božanski višak«.

Ispričao mi je da mu za vrijeme vožnje i obavljanja svakodnevnih rutinskih poslova, gomila raznovrsnih negativnih misli nahrupi s vremena na vrijeme u um, kao npr.: »Ti si švorc«. Svaki put kad bi takva negativna pomisao naišla, on bi odbio da je mentalno prihvati okrećući se vječnom Izvoru bogatstva, zdravlja i svih stvari za koje je znao da su njegova vlastita duhovna svjesnost. Izgovarao je odlučno i pozitivno:

»Bog je izvor mog blagostanja i sve su moje potrebe sada zadovoljene! Postoji božansko rješenje. Božje bogatstvo je i moje bogatstvo«. Koristio je i druge afirmativne, pozitivne izjave koje su ispunjavale njegov um nadom, vjerom, očekivanjem i potpunim uvjerenjem u postojanje nepresušnog Izvora koji sve njegove potrebe namiruje obilno, radosno i beskrajno.

Negativne bi mu misli nadolazile pedeset puta u sat vremena; svaki put odbio je otvoriti vrata svog uma tim gangsterima, ubojicama i lopovima za koje je znao da bi ga jedino lišili njegovog mira, bogatstva, uspjeha i svih dobrih stvari.

Umjesto njima, otvorio je vrata svog uma ideji da životni princip vječitog Božjeg blagostanja teče kroz njega kao bogatstvo, zdravlje, energija, snaga i sve ono što je potrebno da bi vodio ispunjen i sretan život.

Budući da je to nastavio činiti, drugog je dana nešto manje lopova kucalo na njegova vrata; trećeg je dana navala negativnih posjetilaca bila još manja; četvrtog dana dolazili su povremeno, nadajući se prijemu, ali bi uvijek dobivali isti mentalni odgovor: »Nema ulaza! Prihvaćam samo misli i koncepte koji pokreću, liječe, blagoslivljaju i nadahnjuju moj um!«.

Razvio je u svom umu svijest o bogatstvu. »Gospodar ovoga svijeta dolazi, ali ništa ne dobiva od mene.« To znači da su negativne misli, misli ispunjene strahom, oskudicom, brigom, tjeskobom, dolazile, ali nisu naišle ni na kakav odgovor u njegovom umu. Bio je sada imun, opijen Bogom, ispunjen božanskom vjerom u uvijek rastuću svjesnost o obilju i financijskom blagostanju. Taj čovjek nije ostao bez ičega; nije bankrotirao. Dobio je veliki kredit; posao mu je počeo napredovati; nova vrata su se otvorila i on je uspio.