Geraldov oporavak
Za Geralda je cijena greške bila visoka. Nikada nije mogao niti sanjati da bi fizička kazna mogla biti tako intenzivna. Trebalo mu je tri tjedna prije nego li je mogao ustati iz kreveta, vucarajući se u velikoj boli, a napad se na kraju pokazao kobnim. No, to nije predstavljalo njegovu najveću patnju.
U tih nekoliko sekundi (koliko je napad trajao!) dok je poskakivao po sobi i bio bačen u zid, doživio je osjećaj oskvrnuća koji ga je šokirao i razdirao. Shvaća da je u stvari čitav svoj život uživao imunitet.
Njegova svojevrsna unutarnja utvrda nikad nije bila dotaknuta.
Snaga njegovog privatnog sebstva je bio taj imunitet, a profesionalni celibat i fizička nevinost je bila samo vanjski odraz u stvarnosti bezbrižnog duha koji je oduvijek postojao.
Ali, iskrivljen egoizmom, taj imuni dio u njemu postao je izvor ponosa, a prijatelji koji su nagađali o njegovoj postojanosti kao svećenika i opisivali je kao stvarnu svetost, nisu mogli znati, kao ni sam Gerald, da je ta snaga bila pomućena velikom slabošću;
samopouzdanjem i ponosom. Fizička bol i ozljede koje su utjecale na tijelo za vrijeme i nakon napada, bile su više simbol i opipljiv izraz neizbježne slabosti i krhkosti koju je nosio samo zato što je čovjek.
Iako se donekle oporavio od napada, nikad više nije povratio taj osjećaj imuniteta. Dapače, u njemu se rodio osjećaj nemoći i po prvi put u svom životu priznao je svoju potpunu ovisnost o Bogu.
Gerald zbog ovakvog ishoda ima prilično problema, jer su počele
kružiti glasine i znao je da egzorcizam treba završiti, jer ako ga on ne završi, svatko drugi tko to pokuša mogao bi imati dvostruko teži posao. Nedovršeni posao bi značio i da neće biti jamstva za moguću poštedu od sramote ili još gore, od zloduha koji je posjedao R/R.
U međuvremenu, Gerald je trebao odlučiti: hoće li nastaviti s egzorcizmom ili ga proglasiti službeno završenim. Stanje R/R je postalo vrlo alarmantno i trebao je biti pod stalnom prismotrom.
Ništa nije govorio, zurio je kroz prozor, ponešto pojeo, blebetao nesuvislosti, a nije mogao podnijeti ni spomen na Geralda, religiju ili egzorcizam, niti je podnosio bilo kakav religiozni predmet pored sebe ili u svojoj kući.
Geraldovo je zdravlje pak bilo poljuljano, doktori su mu rekli da ima srčano oštećenje i da su njegove fizičke ozljede vrlo ozbiljne.
Pored fizičke patnje, Gerald je svjedočio čudne promjene u svojim doživljajima. Stvari oko njega su postajale nestvarne, a ako bi malo duže obratio pažnju na njih, izgledalo je kao da sve nestaje. Svoje je tijelo doživljavao kao konture nečega što nije stvarno.
Pričajući s drugima koristio je slike i metafore poput "svjetla", "tame", "prisutnost" i "odsutnost".
Zbog neočekivanog razvoja situacije, pastor i rektorat kontaktiraju psihijatra dr. Hammonda kojem se Gerald inicijalno i obratio zbog stanja R/R. Psihijatar i njegovi kolege detaljno proučavaju Geraldovu prošlost i konstatiraju da je ozbiljno traumatiziran događanjima, a zbog njegovog nepoznavanja seksualnosti i njezine kompleksnosti, smatraju da je izazvao i neželjena stanja kod R/R kojeg bi trebalo hospitalizirati i za koga su vjerovali da bi mogao reagirati na standardnu terapiju. Ovo stajalište podržava i pastor, ali prvenstveno brinući o lošim glasinama. Završnu riječ je imala obitelj R/R, a obzirom da je brat Bert bio uvjeren da je ovo vražje djelo, smatrao je kako treba nastaviti s egzorcizmom. Gerald je shvatio da R/R neće još dugo živjeti u stanju u kakvom jest, a i on sam nije htio ostaviti posao nedovršenim. Dogovor je postignut, ali uz jedan uvjet: psihijatar treba prisustvovati obredu i ima ga pravo prekinuti u bilo kojem trenutku ako bude smatrao potrebnim.
Gerald je shvatio da je bio napadnut onog trenutka kada je otkrio i pokušao odijeliti identitet zloduha od R/R, te da će od te točke
trebati nastaviti dalje pažljivo i nastojeći se držati onoga što obred propisuje.
bglavac
edin.kecanovic
