Razlozi neodlaska prizemljenih duša u Svjetlo
U nastavku će biti navedeni različiti razlozi koje su prijavljivali otkriveni nakačeni entiteti. Bez obzira na šarolikost razloga ostanka pri zemaljskom planu, ostavljaju dojam kako je osnovni uzrok tome neznanje, odnosno niska razina svjesnosti, tj. nepripremljenost za trenutak smrti. Ako uzmemo u obzir da su prizemljene duše ustvari oni pod-indentiteti koji su bili stvoreni povezanošću pokojnika za najrazličitija striktno materijalna iskustva, npr. potrebom za užicima po svaku cijenu, ovisnosti, itd., koja ne sadrže nikakvu duhovnu komponentu ili lekciju, ne bi trebala čuditi njihova izgubljenost, prizemljenost, odnosno nepraćenje pokojnikove suštine (duše) u povratku prema Svjetlu. To jednim dijelom može biti posljedica programiranja, kontrole i manipulacije kojoj smo izloženi od trenutka dolaska na svijet. Čovjek koji vjeruje da se stvarnost svodi na materijalni svijet živjet će, a i umrijeti, u strahu za svoja zemaljska dobra jer su ona mjerilo vrijednosti njegova života. Strah od smrti zapravo je strah od napuštanja svijeta materije s kojim se poistovijetio potisnuvši svoju suštinsku, duhovnu prirodu i razvijajući pod-identitete kao bi opstao i uspio u programiranom svijetu. Propustivši tako istinski živjeti, propustiti će i istinski umrijeti za ovaj svijet, i ostati prizemljena duša koja očajnički traži način da se zadrži na zemaljskom planu, ili čak nesvjesna da se od njega odijelila.
U nastavku su navedeni često spominjani razlozi neodlaska tzv. prizemljenih duša i nisu poredani po učestalosti ili važnosti.
Ovisnost
Ovisnost o hrani, alkoholu, duhanu, narkoticima, seksu ili kockanju može biti vrlo čest razlog neodlaska u Svjetlo. Prizemljena duša i dalje žudi za objektom svoje ovisnosti i to ne
može pribaviti bez fizičkog tijela. Priključenje fizičkom tijelu druge još živuće osobe omogućuje prizemljenoj duši da i dalje osjeća učinke radnji ili supstanci prema kojima je razvila ovisnost u netom završenom životu.
Demonsko nakačenje ili utjecaj
Neke od prizemljenih duša nisu mogle otići u Svjetlo jer je ono smetalo demonskom entitetu koji je bio nakačen na njih i koji je mislio da će to značiti i njegovo uništenje. Osim nakačenog demonskog entiteta moguć je i utjecaj demona ili drugih lutajućih duša koje su pod demonskim utjecajem te ih putem mogu prevariti i odvratiti od odlaska u Svjetlo.
Utjecaj preko izgubljenog dijela duše
Ponekad prizemljene duše znaju tvrditi da su ih bića tame spriječila pri odlasku u Svjetlo. U trenutku smrti duša ima raspršene dijelove odvojene zbog traumatskih iskustava koji su povezani s osnovom preko srebrnih niti. Po svemu sudeći, prizemljena duša ne može otići dalje jer je mračni entitet došao u posjed odcijepljenog fragmenta i preko njega ne samo što je zadržava, nego može
iskoristiti i poveznu srebnu nit da preko nje pošalje/ubaci mračne entitete na prizemljenu dušu.
• Fragmentacija duše
Duša preminule osobe može isto tako biti fragmentirana kao što je to slučaj s živućom osobom. Dijelovi mogu biti nakačeni istovremeno na jednu ili više živućih osoba. Isto tako, dijelovi mogu biti nakačeni i na druge duše preminulih, a sve to može onemogućiti odlazak u Svjetlo.
Prema Saganu, fragmentacija nije samo puka mogućnost, već gotovo nezaobilazna pojava (osim u slučajevima individua koje su za života uspjele integrirati svoje pod-identitete oko Višeg ja). Raspadanje astralnog tijela (u što se ubraja i in-karnirani dio Višeg ja, tj. ono što se smatra dušom) u stvari dovodi do toga da tvrdokorni pod-identiteti ne uspiju otići u Svjetlo nego nastave boraviti u astralnom realitetu.9
Privrženost materijalnim stvarima
Neke osobe provedu život sakupljajući materijalna dobra i bogatstva koja postaju svrha njihova života. Problem nastaje upravo u trenutku smrti, jer se ne mogu pomiriti s činjenicom da sve to moraju ostaviti iza sebe ili još gore, brinu o tome tko bi to mogao naslijediti.
Dr. E. Fiore spominje da su kuće ili imanja vrlo čest razlog ostanka dok Dr. W. Baldwin navodi i puno prozaičniji primjer prizemljene duše ljutite majke, koja se nakačila na sina koji je poklonio njezinu kolekciju porculana i srebrnine ženi koju nije namjeravao niti oženiti!
Nedovršeni poslovi
Osobe koje su za života započele vrlo ambiciozne projekte koji su se pretvorili u životno djelo, mogu imati problem u trenutku smrti. Takva prizemljena duša često ima tendenciju traženja osobe za koju drži da ima potencijala za nastavak i eventualno okončanje nezavršenog posla.
Osjećaji prema živućim osobama
Ovo je vrlo osjetljivo područje koje može biti nabijeno emocijama s obje strane: osobe koja je preminula i ožalošćenih, često voljenih i bliskih osoba, koji vezanošću za preminulog lako postaju, praktički svojom voljom, domaćini nakačenja.
Iako su, prema ispovijestima pronađenih nakačenih izgubljenih duša, njihovi motivi na prvi pogled plemeniti, vrlo se brzo može razotkriti u osnovi sebična i manipulativna priroda takvih ljubavi, tuga zbog razdvajanja ili zaštitničkih stavova.
Fiore navodi zanimljiv slučaj kirurga koji je nenadano preminuo nakon prometne nesreće i čija se prizemljena duša nakačila još nerođenoj bebi koja se trebala prijevremeno roditi. Dvadeset godina nakon toga toj bebi, sada odrasloj djevojci, pronađen je taj entitet. Rekao je kako je kada je ušao u nju ona bila toliko slabašna da je imala male šanse sama preživjeti. Smatrao je kako je morao to učiniti te joj biti od pomoći dok ne stasa. Ipak, prošlo je dvadeset godina, djevojka je ojačala, ali on nije otišao. Po svemu sudeći djevojka je vjerojatno mogla živjeti i cijeli život s takvim nakačenjem.
Cijelo vrijeme nakačenja utjecao je na njezine misli i odluke što je djevojka i potvrdila rečenicom:
"Bio je dobar, ali izgleda da je njegov utjecaj bio prevelik, tako da mi nije dao šansu da odrastem"
Ovdje možemo spomenuti i osjećaj ljubomore, pa se npr. prizemljena duša ljubomornog muža nakači na suprugu kreirajući odbojne situacije za bilo kojeg potencijalnog zamjenika, zaboravljajući na dano obećanje "dok nas smrt ne razdvoji".
Strah od pakla
Ovo je izgleda jedan od češćih razloga koji može biti povezan i sa sramom zbog svojih postupaka. Ovo ne treba nužno biti problem poklonika određene religije. Koncept pakla dobro je izreklamiran i dio je svakodnevice, pop kulture, a pokušava se utisnuti ljudima kroz život na mnoge načine. Tako primjerice u filmovima često viđamo kako se kriminalci posljednji puta pozdravljaju s "vidimo se u paklu" čiji se nocebo efekt ne bi trebao tek tako odbaciti.
Sudeći prema navedenim primjerima o kojima piše Modi, "pakao", "donji astral" ili "jama" postoji, i neke prizemljene duše su otišle tamo tako što su zanemarile potrebe fizičkog tijela, jer to nisu mogle razumjeti ili nisu htjele prihvatiti.
Zanemarili Svjetlo.
Nisu zatražile pomoć za svoje konfuzno stanje vezano za smrt. Pojam koji označava suprotnu stvar od više poznatog placeba. Tipičan nocebo je na primjer, sada zakonski obavezna, oznaka na kutiji cigareta da "pušenje ubija".
Tada su na scenu stupila demonska bića sa svojom ponudom, koja je dobrovoljno prihvaćena jer im se u tom trenutku učinila primamljivom (npr. da će vječno živjeti ili da će imati priliku za osvetu). Kada su prihvatile ponudu izgleda da je bilo prekasno, od toga trenutka nadalje bile su u službi Sotone.
Sram zbog svojih postupaka
Zbog srama i straha od reakcija svojih preminulih bližnjih i voljenih koji se često pojavljuju kao pomoć pri odlasku u Svjetlo, prizemljena duša često im se ne želi pridružiti.
Strah od Svjetla
Iako može na prvi pogled izgledati čudno, i ovo je jedan od razloga neodlaska u Svjetlo. Prizemljene duše koje su tijelo izgubile npr. u požaru ili eksploziji Svjetlo je podsjećalo na taj traumatski događaj. Dobar primjer duhovnog neznanja, pokazuje slijedeći primjer nakačenog Marka:
Mark: "Poginuo sam u saobraćajnoj nesreći. Mogao sam vidjeti moje mrtvo tijelo tamo dolje ali sam se i dalje osjećao živim kao i prije.
Bio sam zbunjen.
Mislio sam kada si mrtav, onda si mrtav i to je tvoj kraj. Nisam znao što učiniti ili gdje otići.
Vidio sam Svjetlo, ali nisam otišao u njega jer sam mislio da ću, odem li u Svjetlo, zaista umrijeti, a ja nisam želio umrijeti."
Ljutnja i osvetoljubivost
Prizemljene duše osoba koje su umrle preranom smrću, često su preplavljene osjećajem ljutnje i potrebom da nekog drugog okrive za svoju smrt, na što se onda nadovezuje i želja za osvetom. Ovakvi entiteti mogu biti vrlo tvrdoglavi u svojoj namjeri da se osvete osobi koju okrivljuju za svoju, kako to oni vide, životnu patnju. Dr. o. I. Hickman za primjer navodi dušu roba koji se želio osvetiti svom gospodaru na kojega se nakačio.Neki znaju biti ljuti na Boga ili bolje rečeno, na njihovu predstavu o njemu, pa to može biti i uzrok priklanjanju mračnim snagama Zloga i po njegovom nalogu nakačenja na drugu osobu.
Samoubojstvo
Ovo bi razumljivo mogao biti dobar razlog neodlaska prizemljene duše u Svjetlo, jer je samoubojstvo često posljedica opterećenosti brigama i teških emotivnih stanja.
Ta emotivna stanja na njihovo iznenađenje nakon samoubojstva ne doživljavaju razrješenja dapače, činjenica da više ne mogu nastaviti komunikaciju s drugim živim osobama može ih dodatno frustrirati i zbuniti. Dr. med. L. Ireland-Frey kaže da većina tzv. lutajućih (engl.
wanderers) izgubljenih duša koje su ostale u donjem astralu, čine upravo duše samoubojica.
Često se spominje da su na entitetima samoubojica pronađene demonske nakačenosti koje su ih i natjerale da okončaju život.
Dr. C. Wickland kaže da su duše samoubojica znale imati nakačene entitete bivših samoubojica, koji su došavši u doticaj s tijelom domaćina i dalje smatrale da je to njihovo tijelo, pa bi nastavili sa svojim morbidnim mislima, tjerajući domaćina u samodestruktivne radnje.
Samoubojstvo ne treba nužno imati za posljedicu stvaranje prizemljene duše. Izgleda da ponekad ovakav čin može biti i jedan od planiranih "izlazaka" iz trenutnog života, kao dio karmičke lekcije ili načina za prekid daljnje egzistencije kojasuštinski ne bi imala puno smisla. Ovakva duša nema problemima s odlaskom u Svjetlo, gdje brzo uviđa da to nije optimalno riješenje i nakon toga može uslijediti planiranje sljedećeg života (moguće s još zahtjevnijim scenarijom ako je bila riječ o nedovršenoj lekciji)
Nasilna ili iznenadna smrt
Tijelo je često tako osakaćeno (npr. torturama ili uništeno u vatri) ili je smrt nastupila tako iznenadno (eksplozija) da je prizemljena duša potpuno zatečena silinom ili brzinom izlaska iz tijela, tako da nije znala gdje dalje otići i što učiniti.
Ovo često vrijedi i za slučaj spontanog ili planiranog prekida trudnoće.
bglavac
edin.kecanovic
