"Vi me slušate.Ako ste došli ovamo kao znatiželjnici, moje riječi neće prodrijeti duboko u vas.Ako je vaša znatiželja samo intelektualna, ono što govorim neće ući duboko u vas.Nećete uopće moći razumjeti što govorim.Ako ste u životu mnogo patili i ovdje ste zbog te patnje, da naučite kako je nadvladati..tada će ono što govorim prodrijeti duboko u vas.
Patnja samo daje dubinu.Trpljenje vas vodi prema centru. Ako ste zaljubljeni u mene, ako se ne radi o intelektualnom odnosu koji uopće nije neki odnos-već se radi o ljubavnom odnosu,ako ste emocionalno vezani uz mene,moje će riječi prodrijeti još dublje.Jer kad nekoga volite, slušate ga iz srca, a ne iz glave.A glava je najhrđavija stvar, smeće, košara za stari papir-ništa više.Smeće nikad ne ulazi u srce, ono se gomila u vašoj glavi.Samo ono bitno ulazi u srce.Zato..ako ste ovdje iz znatiželje, čut ćete me ali samo površno.To neće mnogo utjecati na vas.Ako ste ovdje, zato jer ste patili..ako niste došli iz znatiželje, već kao osoba koja poznaje život i njegove patnje,u vama se javila zrelost i vi zaista želite biti transformirani-tada ćete me čuti iz prave dubine.."(OSHO-"Ni vode ni mjeseca")
Svi ovdje smo jedno drugom učitelji,i duboko u nama duše traže svoju preobrazbu,svoj konačni izlazak leptira iz kukuljice..Netko još malo drijema i sanja o budućem letu leptira..Netko suši mokra krila i puni tijelo snagom sunca,da se vine u plavo beskonačno..
Postati leptir znači znati letjeti ali i biti bez obrane, bez žalca, biti spreman da te u mrežu uhvate i čavlićima prikuju da bi ti se divili..Jedina obrana leptira je osjećaj duboko ukorijenjen u njemu..da pobjegne od ljudi ako osjeti želju u njima za uništenjem..
Leptir će sletjeti na dlan onome tko će,dotaknuvši mu krila, pustiti ga,da poleti, uživajući u njegovoj slobodi.. Tek otvorenim srcem,možemo shvatiti jedni druge..Ako se prepoznamo kao leptiri ili oni koji imaju spreman otvoren dlan da nas prime na njega kad se umorimo od leta...