XV. poglavlje

Petnaesta slika

 

(Slika: Laz. Nepravda.)

Petnaestog je dana govorio vrhovni svecenik:

'Slika koju danas promatramo zove se nepravda, laz. Predstavlja jednu poluljudsku, poluzivotinjsku nakazu koja sjedi na prijestolju, na jednoj crnoj kocki. Ima rogove izmedu kojih visi jedan okrenuti pentagram sa siljkom prema dolje. Ima krila sismisa i na nogama goleme pticje pandze umjesto prstiju. Pred njom klece dvije prikaze lancima vezane za kocku, njeni ucenici.

Ova   slika   XV    visi   upravo   nasuprot  slici   VIII,     koja   predstavlja   istinu i

pravednost. Velika suprotnost.

Slika XV je peta slika Horusovog puta. Ona nam kaze da se onaj tko zeli stici do najvisih visina, mora prepustiti da bude vucen kroz najdublje  dubine.  Nakon izbora  (slika  VI),  covjek  postaje  osamljeni  neshvaceni  hodocasnik  (slika  IX),

dolazi u najocajnije polozaje (slika XII), te se ima boriti s lazju i nepravdom, s duhovnim nasiljem koje izvrce istinu, krivo uci i na sebe veze duse (slika XV).

Vidis da je Horusov put, put duha, tezak i jezovit put, ali on zavrsava u najciscem svjetlu. Laz i nepravda su potrebni da bi u smrtniku razvili ljubav za

istinom i pravednoscu. Tko je u jednom zivotu trpio od lazi i nepravde, u buducem ce imati jaki smisao za istinu i pravednost.

Tako zlo sluzi velikom bozanskom Planu za dobro.

Idi u miru i hvali nebesima."

Kada je mladi svecenik te veceri napustio svoje tijelo i sa svojim vodicem lebdio pod nocnim nebom, ovaj mu je rekao:

'Danas ces upoznati strujanja u kraljevstvu duhova i sresti cuvara."

Mladom sveceniku se cinilo kao da ove veceri zure u sasvim drugom pravcu. Zapravo to nije bilo ni u kakvom smjeru. Bilo je nesto sasvim razlicito.

Oblaci su se dizali u tami noci i stvarali duboku usku dolinu iz koje je puhalo

Nesto sto mu je ulijevalo strah i uzas.

'Svatko tko prodre ovdje" rece vodic 'mora sresti Cuvara." 'Cuvara, a tko je to?"

'To je proizvod tvojih promasaja i pogresaka iz prethodnog zivota. On, to si ti sam. Ali gledaj, on dolazi."

Mladic je gledao u dolinu oblaka. Iz magle je pristupila jedna pojava, cudoviste,

nakazno i odbojno, napola covjek, napola zivotinja iz bajke. Ona se priblizavala prijeteci, s izbocenim groznim ocima cvrsto uprtim u mladog svecenika.

'Ne boj se" umirio ga je vodic. 'Samo ga mirno gledaj, ja ostajem kraj tebe."

Neka  bezimena  jeza,  neki  nikad  prije  dozivljeni  uzas,  uhvatio  je  mladica. Cudoviste se prijeteci zaustavilo pred njim. Bilo je sasvim blizu.

Vodic je govorio: 'Ti ces njega, Cuvara, od sada uvijek vidjeti pred sobom jer si

ti sada vidovit. Ti si ga rodio, ali on ce biti tvoj odgojitelj. Svaki put kad ces pomisliti ili ciniti nesto lose ili necisto, on ce prijeteci narasti, priblizavati ti se ulijevajuci ti strah i grozu. Ali svaka cista misao, svako plemenito nesebicno djelo, na njega ce utjecati i mijenjati ga i on ce postupno gubiti svoju rugobu i postajati svijetla pojava nadzemaljske ljepote i konacno se s tobom, svojim roditeljem, sjediniti u jedno bice. On je vec ranije bio s tobom, uvijek tebi blizu, ali ti ga nisi vidio, no od sada ces ga uvijek imati pred ocima, a takoder i u tijelu."

Mladi svecenik se preplasio.

Oni su lebdjeli navise. Dolina oblaka se izgubila u dubini.

Cuvar je ostao kraj mladica, ali kao na nekom drugom planu, samo njemu i vodicu vidljiv.

Lebdjeli su jos vise.

Sretali su pojave osobitog sjaja koje su svjetlo, kojim su zracile, bacale nadaleko oko sebe.

'To su arhandeli" rece vodic pun postovanja. 'Oni koji odlucuju i upravljaju sudbinama naroda. Imaju na tisuce slugu; oni su ti koji utjecu na vladare kad

donose odluke i koji cine da se mase naroda uzburkaju kao more ili pak smiruju.

Magla i nesvijest.

Mladi se svecenik probudio u Hramu pod ogrtacem Vrhovnog svecenika.