IX.         poglavlje

Deveta slika

 

(Slika: Hodocasnik. Opreznost.)

Devetog dana govorio je vrhovni svecenik:

'Danas nastupamo na Horusov put koji se proteze kroz slike III, VI, IX, XII, XV, XVIII i XXI knjige Thoth. To je put patnje, ali vodi u velike visine.

Promatraj sliku IX, trecu sliku Horusovog puta: covjek kojeg vidis na slici zove se hodocasnik. Cetiri stvari ti on govori: on putuje kroz pustinju, nosi kapuljacu, ima u jednoj ruci stap, a u drugoj lampu.

Prvo, on putuje kroz pustinju.

Upoznao je bezvrijednost stvari ovoga zivota pa trazi osobine, sposobnosti koje traju vjecno. On se ovdje osjeca tudinom jer zna za kraljevstva svjetla i zivota. On nije kod kuce, on putuje kuci.

 

Ni ti, moj sine, nisi kod kuce u ovoj zemlji, na nasoj Zemlji. Tvoj duh ima svoju domovinu u kraljevstvu zivota odakle si dosao i gdje se vracas poslije svakog utjelovljenja u ljudskom rodu na Zemlji. Nas duh cesto opaza da se ovdje krece kao u pustinji i cezne otici tamo gdje nema okova tijela, nema kusnji strasti ni ogranicenja prostora i vremena. Zato je covjek u kojem vlada duh, hodocasnik u ovom zivotu.

Drugo, kapuljaca.

Ona takoder ima dubok smisao. Kapuljaca ne dozvoljava gledati ni nazad, ni na stranu, samo naprijed. Tako i covjek koji je postao svjestan svog poziva. On ne misli unazad na svoj prijasnji zivot, na predaju svog roda, ne gleda na ovu ili onu

zabavu u kojoj bi ovdje mogao uzivati, a koja bi ga zaustavila u razvoju - ne, on gleda naprijed, gore. One visine pune svjetla snazno ga privlace uvis, on hoce postati ono za sto je izabran, on se bori za blagoslov, kako bi ga mogao dalje davati.

Trece, stap.

On predstavlja sadrzaj svetog pisma. Ono sto je hodocasnik naucio iz knjiga, o to se on podupire. Divna mudrost koja mu je iz njih svijetlila, nepobjediva logika

njene izgradnje uvijek ga ponovo ohrabruje. A njemu je potreban oslonac jer, iako je hodocasnik, on je ipak covjek sastavljen iz mnogo dijelova, u njemu ne postoji samo glas njegova duha - tu postoje i zivotinjske potrebe tijela koje znaju

nadjacati fine zahtjeve duha. Da se i ne govori o svemu onome sto je doslo izvana u njega. Zbog svega toga on moze biti pokoleban u svojim odlukama pa mu je zato potreban stap kako bi ostao cvrst. Sjecanje na veliku evoluciju svih stvari pomaze

mu da neke misli, kusnje i brige gleda u svjetlu vjecnosti i tako prebrodi protivna strujanja.

Pomisao  na  to  da  ce  se  njegov  stap  nakon  zavrsenog  putovanja  pretvoriti  u

kraljevsko zezlo ulijeva hodocasniku cudotvorne snage, drzi ga uspravnim.

Na koncu, cetvrto, lampa. Ona, jedno zatvoreno svjetlo, njemu povjereno, od drugih,  visih  bica  njemu  dana  spoznaja,  osvjetljava  put  hodocasniku,  on  vidi

kamenje, rupe, a i zmije na svom putu i moze ih izbjeci.

Lampa ne osvjetljava citav put, ona osvjetljava samo dio puta Kad bi hodocasnik imao pregled citavog puta, to bi on mogao izgubiti hrabrost videci sve

poteskoce i iskusenja. Zato mu se put otkriva samo korak po korak. Svaki dan ima svoj teret.

I sada idi u miru, moj sine, i pusti da dozrije u tebi ovo sto si cuo."

Ozbiljno, okrenut unutra prema sebi, isao je mladi svecenik u svoju sobu. Bila je olujna vecer.

Veliki, gusti oblaci prolazili su pokraj Mjeseca i visoke palme u vrtu svijale su

se pod silom vjetra koji je brujao u njihovim krosnjama.

 

Mladi svecenik lezao je i pribirao se. Htio je mnogo toga pitati. Izgovorio je svetu rijec.

Nije trebalo dugo da se ponovo pojavi milo pjevanje, sviranje i titranje zraka, a istodobno je prostor ispunio ugodni miris. Oblak je prosao kroz vrata i podijelio

se, vodic se pojavio u dugoj kosulji, rasvijetljen nutarnjim sjajem. Zracio je dostojanstvom i njegova prisutnost izazivala je postovanje.

Priblizio se mladom sveceniku.

On se sjecao da je stosta htio doznati od vodica, ali sada nije znao sto, pamcenje je zakazalo, sve je zaboravio. Samo je osjecao blizinu uzvisenog  stanovnika jednog viseg svijeta.

'Sutra je dan kada ces stici od znanja do gledanja. Sutra cu te uvesti u svjetove sjena i vjecnog svjetla, u svjetove istinskog postojanja."

Mladi svecenik htio je postavljati pitanja, ali se ni na koje nije mogao sjetiti - sve je bilo kao izbrisano.

Tada je osjetio kako mu na jezik dolazi jedno pitanje:

'Ako sam vec bio u prijasnjim zivotima na Zemlji i izmedu tih zivota boravio u ovim nevidljivim svjetovima, zasto se toga ne sjecam?"

'Jer izmedu razlicitih svjetova postoje granice na kojima vise zastori, koji se kod prijelaza s jednog Plana na drugi, spuste na svijest smrtnika. To je kao da pijemo iz vode zaborava - ali ti ces uciti podignuti zastore i sjecati se u jednom

kraljevstvu onoga sto si u drugom vidio i dozivio".

Mladi svecenik htio je dalje pitati, ali nista nije znao. Nista mu nije palo napamet. Nije mu bilo dano da sto pita.

Vodic je nestao.