III.      poglavlje

Treca slika

 

(Slika: Kraljica. Duh. Apsolutni neutrum.)

Trecega dana govorio je vrhovni svecenik pred trecom slikom: 'Ova slika, moj sine, predstavlja Boga Horusa, orla, duh.

Ti ovdje ne gledas covjeka s glavom kopca, kako se on u narodu obicno prikazuje. Vidis njegovo bice izrazeno u simbolima. Horus je sin Ozirisa i Izide.

Ova se slika zove takoder kraljica koja vlada. Vidis da ona ima zezlo u ruci i na glavi krunu ukrasenu zvijezdama. Pod njenim nogama cvate livada u najbogatijem proljetnom nakitu. Ona vlada na zemlji - na to te cvijece upucuje. Vlada takoder i nebeskim prostorima - orao i zvijezde na njenoj kruni to pokazuju.

Ali kraljica koja vlada Svemirom jest Priroda, sveprozimajuca zivotna snaga, duh. Iz misli Prabica nastao je Svemir, kao sto iz nasih misli proizlaze rijeci koje se cuju i djela koja se vide. U mislima vlada isti duh kao u rijecima i djelima. Ovdje imas bo anstveni tdokut: Ozidis - misao, Izida - dijec i Hodus - duh.

Iz krila Bozanstva izlazeci duh stvara zivot i odrzava ga prema vjecnim

zakonima.

Njime budi ispunjen, a s njim budi u skladu, njega slusaj, onda ce on tebe nositi uvis na krilima orla, tvome cilju - savrsenstvu.

Pogledaj orla na pecini pokraj kraljice. On je neispunjeno obecanje. On jos

miruje, ali je spreman rasiriti mocna krila i s tobom, ako mu se povjeris, uvis letjeti, prema Suncu. Njegovo je geslo: gore, uvis, a ne naprijed, kao sto misle

mnogi kojima je naprijed zapravo natrag. Jer Svemir se razvija prema gore u

snaznoj spirali koja mnogo puta zavija i sve sto se protivi zakonu uvis biva unisteno samom tom cinjenicom.

Moj sine, Svemir nastaje iz dvije snazne struje koje se doticu, krizaju i spajaju, a da se ne mijesaju, nikada svoju osobinu ne gube, nikada svoj cilj ispred ociju ne ispustaju. One se zovu struja duhova i val zivota. Struja duhova izvire iz srca

Bozanstva. Pojedine iskre, duhovi ljudi, trebaju se spustiti u materiju i utjeloviti u tvar - da bi je pobijedili i sebe same putem borbe razvijali. U kraljevstvu mrtvih oni se ciste od oskrvljenja te se uzdizu ocisceni u kraljevstvo zivoga. Tako ostaju

dok ih opet ne privuce zelja da idu dolje kako bi putem utjelovljenja u tvar stekli nova iskustva, vecu zrelost i svladavanjem poteskoca nove snage. Tako idu duhovi gore i dolje, ali uvijek navise, u bozanstvenoj krivulju. Sto dalje dodu, toliko vise

svijetle ljubavlju, isijavaju toplinu i utoliko vise u njima izgori sve sebicno dok konacno ne prispiju gore da se izgarajuci u ljubavi sjedine opet s velikom Pravatrom - veliki skok.

Silaskom u tvar nisu samo duhovi sami u svom razvoju unaprijedeni, nego oni djeluju takoder oplemenjujuce, produhovljuju tvar s kojom dolaze u dodir, kao i tvarne proizvode od kojih povremeno bivaju preuzeti. Te tvarne prilike su

proizvodi ili bolje reci pojavne forme velikog zivotnog vala koji se takoder razvija u sve vise zivotne oblike.

Zivotni val proizlazi jednako tako iz krila Bozanstva, on prolazi prostor i

vrijeme. Iz etera i zraka, iz voda i njihovih padalina, iz milijardu nebrojenih, nevidljivih malih prajedinica stvaraju oni tokom mnogih tisucljeca putem raznih sastavljanja, kraljevstvo kamena i ruda. Polagano zivot krci put kroz ovu tesku tvar, on oblikuje u krilu prirode kristale i cini da se kamenje na povrsini odronjava. Na odronjenom kamenju raste mahovina kojoj se pridruzuje paprat. Kamenje se sve vise trusi pa se svijet bilja sve vise razvija. Isto tako razvija se zivotinjski svijet od nizih oblika ka uvijek visima.

Val zivota onda struji kroz kraljevstvo bilja i zivotinja, ljudi i duhova, svugdje stvarajuci nove forme, uvijek stremeci uvis, dok se konacno ne vrati natrag u krilo Bozanstva. Ove dvije spirale, struja duhova i val zivota, koji usporedno teku uvijek se doticuci, cine evoluciju Svemira.

Ali postoji, sine moj, jedan kraci, strmiji put nego li je ovaj prirodni - da bi se brze doslo do vrha. A to je put posvecenja.

Ti mozes stici na vrh brijega po opce pristupacnoj stazi, ali ti se mozes strmim,

uskim, krajnje teskim putom i brze popeti.

Postoje duhovi koje nesto tjera da krenu putem posvecenja. To su izabrani koji hoce brze doci do cilja, kako bi onda mogli pomagati drugima da dodu naprijed.

Ovi imaju zivot bogatiji patnjama i mukama, ali i spoznajom i veseljem. Oni u jednom zivotu prozive sadrzaj vise zivota. Ali oni hoce naprijed makar i uz tu cijenu. To su oni koji stoje pod bozjim utjecajem, tjerani. To su takvi koji bi htjeli znati, koji traze odgovor na pitanja odakle dolazimo i kuda idemo, koji su spremni

podvrci se ispitima i koji ih poloze - kao ti.

Oni brze dozrijevaju nego li drugi i nalaze svoje blazenstvo vec na ovome svijetu, posebno u pomaganju, poducavanju, sluzenju, tjesenju, lijecenju i ljubavi.

To je tvoj put.

Dakle, idi i zahvaljuj velikom Bogu."