Lagano, ali tiho, s nagovještajem međusobne povezanosti i duboke Magije koja sve više briše nepoznavanje i ne dopušta kako bi ostali jedno drugom stranci … U smiraj Dana, Sumrak, Nebo i More se spajaju u purpurno ljubičasti oblak obasjan sjajem Zvijezda dalekih.

Divana hoda, bosih stopala, korača kroz plitke tople vode jezera Elezera, pokušava se opustiti, a u pijesku njezini tabani ostavljaju plitke plave otiske u vodozrnu (athu. Nekakav sitni vodeni pijesak).

Divana je Noćurica čija je drevna loza jednim krakom povezana s jezerskim vodama i Lunarom (athu. Mjesec). Svjetlost Lunara čini se kao odar, a tada se iza toga odra pojavljuje Alantael. Alantael je Rukovod, ali mnogi ga iz Svjetloreda već vide kao Principata, Kavaliri, Paladini i Galanteri jednostavno se dive njegovoj vještini i volji.

Alantael je sada daleko od sigurnosti utvrda i pripadnika Svjetloreda, sam je doputovao u ove Nesigurne krajeve s namjerom pronalaska Drevnog Pečata izgubljenog u Magli Vremena. Alantael nije pozdravio Divanu glasom, nije se dotaknuo svog oružja, tek blagi naklon glavom, ali to je siguran znak da je on nešto prepoznao u Divani … nešto što ne smije izgovoriti naglas.

Divana okrene glavu i njihovi pogledi brzo se spoje – njezin pogled boje duboke jezerske vode (athu. Smeđe-zelen) i njegov pogled, siv poput oluje u nastanku. Između njih stvarala se nekakva tanka nevidljiva nit: bila je to nit mješavine opreza i međusobno čudnog povjerenja …

Bilo je zorno da se tu umiješala Magija, ali i još nešto … nešto poznatije kao Ljubav. Naime, upravo je Magija učinila tu tanku srebrenu nit ljubavi vidljivom i prepoznatljivom kao Svjetlost koja treperi u zraku između njihovih tijela, dlanova … iako se nisu, barem ne još, međusobno dotaknuli, dodirnuli …

Ti nisi iz ovih krajeva? Pitao je Alantael, a Divana mu odgovori: Ti nisi ovdje zbog onoga što si nam govorio? Riječi su bile teške poput drevnog kamenja nekog starog hrama, a Erodah tog trenutka donese miris sjena pokošenog … tko zna odakle, iz koje priče. No, sve je poprimilo nekakav neočekivani trenutak, kao trenutak zatišja pred oluju.

Međutim, negdje u daljini, oko polovice jezera Elezera, površina vode je na trenutak zatreperila i samo na djelić tog trenutka otkrila odsjaj nečega što će ovo dvoje zauvijek spojiti … Bila je to Vizija Budućnosti, Budućnosti koje ni Divana, a ni Alantael, još uvijek nisu znali razjasniti.