Aire se iskrada tijekom Noći i odlazi u polumračni vrt nekadašnjeg hrama Amon'Ka, hram je na vrhuncu moći Carstva Zrnopraha bio središte Magije naroda ZrnAl-PrahAn. Noć je mirna, ali Zrak je prezasićen neizrečenim Istinama i vibrira od Magije koja se valja poput izmaglice kroz polumračni Vrt. Aire sjedi na kamenoj klupi i pogled joj je usmjeren na Zvijezde Daleke, koje više ne pripadaju njezinom Vremenu.

Nalaska joj se prikrada, ulazi tiho u Vrt, ali Aire je osjeća, pa iako ne okreće glavu, zna tko dolazi. Nalaska progovori: Ti ne pripadaš ovom Vremenu? Aire se osmjehne i odgovori: Ti znaš da nitko od nas zapravo ne pripada ovom Vremenu, barem ne u potpunosti.

Nalaska sjeda na klupu pored Aire i nastavlja: T si Dijete, iako se pretvaraš kao da nisi, Ti si borkinja, iako nemaš ožiljke ... Tvoje oči ... vidjele su više Svitanja nego moja Magija ima Krugova. Aire malo okrene glavu: Znači, ti znaš! Nalaska okrene glavu prema Aire: Ne, ne znam i nisam sigurna, ali naslućujem. Znaš da slutnje Visokih Čarobnica rijetko kada griješe.

Aire mirno nastavi: Zato si otišla i napustila Zapadna Vrata? Zato si se godinama skrivala? Nalaska ozbiljno odgovori mirnim, ali tišim glasom: Otišla sam jer sam u Viziji Sna vidjela Dijete koje će spasiti Svjetove Nineba ... a onda sam shvatila da ja to Dijete zapravo poznajem ... ne kao Čuvarica, ne kao Učiteljica, već kao ... Krv, kao obitelj!

Aire shvati da je njezina teta razumije: Zato me ne pitaš tko sam? Ako me pitaš i ako ti odgovorim ... sve će se promijeniti - Prebrzo! Nalaska se primakne bliže Aire: Ti si Ono Dijete koje nikada nije smjelo postojati? Zbog nas ti sada koračaš i hodaš unatrag ... daješ nam priliku kako bi mi mogli ispraviti svoje greške. Tvoja majka to isto osjeća ... ona već zna! Divana se boji da će te izgubiti prije nego ćeš se roditi.

Aire kao da je palo teško breme, naglo se razvedri: Ti Nalaska, jesi li Ti spremna priznati to što već znaš? Nalaska podiže pogled prema Zvijezdama Dalekim: Ja sam ti izabrala ime, još prije nego si se rodila ... Nalaska se blago osmjehne i pogleda u oči Aire, u njezinim očima caklile su se suze ... Aire suznih očiju upita: Što znači moje ime? Nalaska odmah odgovori: Nebeska Tišina Vječnosti! Na trenutak nastane Tišina, sve se smiri, čak ni Zvijezde ne trepere, Nalaska položi ruku na Aireino rame, bez pitanja, bez otkrivanja drugima ... U zraku je lebdjelo samo Prihvaćanje!

Negdje na obali, odlomi se dio stijene i kamen se otkotrlja u more - zvuk kamena koji pada u more ... Amon'Ka -siguran je to znak kako se Vremenski Tok mijenja!