Vođa Hetokrilaca je Veron, pored njega lebdi bodopik od sablasnog stakla – to je oružje koje ne nanosi rane i povrede na tijelu, već napada i reže samu Misao. Bodopik se opasno pokrene, Aire odmah osjeti kako gubi sjećanje na djetinjstvo …

U tili trenutak, Alavan skoči ispred Aire, svojim mačem odbije bodopik, ali ne može nanijeti pogodak Veronu. Veron pak glasno upozori: Četvrti Tok ne pripada vama! On pripada Povratku! Nalaska brzo podiže zid Svjetlosti oko četvorke, ali udar Erodaha pretvori taj zid u staklo koje se razbije u sitne komadiće.

Tada Aire prizove Pjesmu Prvih, tonovi pjesme slome oklop Noćnih Leptira Hetokrilaca. Veron se opasno približi Aire, ali ovaj put ne napada, obrati joj se rečenicom: Tvoja Tamna inačica već je ovdje! (athu. Anakra).

U samom središtu doline podiže se iznenadna oluja koja zakovitla zrnoprah i vatroprah … nakon nekog vremena iz tog kovitlaca pojavi se silueta – istih pokreta, iste visine, iste oči, ali obavijene i zamućene Tamom. Anakra iskoračuje iz kovitlaca , a svaki njezin korak kao da prigušuje svjetlost dok okolo nje poput zmija uvijaju se trake crnog dima.

Anakra u ruci steže mač, to je drevni mač Pletotam, iskovan u Paklojami, oštrica mu pulsira u boji tamnog zlata. Glas Anakra(e) je hladan, dubok, ali ton je identičan Aireinom: Tražiš Tokove kako bi spasila Svijet, a ja ih tražim kako bih Svijet oblikovala po svojoj volji.

Aire također steže u ruci mač, iako joj to sirovo oružje gotovo ne treba, ipak ga je isukala i krenula u susret Anakra(i), glas kao da joj drhti: Ti nisi Ja! Nikada ti nećeš biti ja! Anakra ubrza korak i sve je bliže Airei, oči joj blješte i sijevaju poput munji: Ne, ja jesam ti! Samo moraš prestati lagati i sama sebi priznati!

Erodahi Nizine stanu oštro rezati zrak, kidaju tlo i nose krhotine kamenja … kao da se pri tom sudaraju, pojavljuju se male iskre koje se pretvaraju u vrtlog kovitlaca.  Anakra ne udara, ona testira, a svaki zamah mača kod Aire izaziva slike Budućnosti … jedna prikazuje Alavana na koljenima i okovanog lancima.