Alavan zadihan, umoran od boja s Hetokrilcima, ugleda i vidi prizor s dvije Aire (athu. Jedna je Anakra), zbunjen je ne zna koju treba napasti, a koju zaštititi! Instiktivno napada, ali Srce ga zaustavlja … Alavan dvoji: Ako pobjedi Tamna, možda te zauvijek izgubim … ako pobjedi Svjetla … strah me je što će joj ta pobjeda učiniti!

Anakra mu cijelo vrijeme dvojbe namiguje uz osmjeh, kao da ga poznaje više nego bi zapravo trebala. Nakon sudara Aire i Anakre iz samog središta Eroluje (athu. Vjetroviti kovitlac) nešto žarko bljesne, čuje se nekakav visoko-praskavi zvuk, nešto kao da je staklo popucalo …

Erodahi Nizine odjednom se smire, zastaju, prestaju kovitlati – kao da ih je netko zaustavio. Na rubu Eroluje stoji Divana, oči joj gore plavičastom Svjetlosti, kosa joj je podignuta kao da je pod vodom, sva je raščupana, glas joj je zvonki i snažan, kao da grmi kroz Eroluju: Dosta! Ovo nije tvoje Vrijeme, ovo nije tvoje mjesto!

Anakra se okreče prema Divani, osmjehne se, ali taj osmjeh ima težinu grijeha … Divana snažno zamahne rukama i odbije snop Svjetla koje sukne u prostor između Aire i Anakre: Da se nisi usudila! Anakra zastane, uzmakne, odstupi korak unatrag i podrugljivo promrmlja: Ah … Majko! Nećeš je moći još dugo skrivati!

Divana joj odlučno odgovori: Skrivat ću je dovoljno dugo koliko god bilo potrebno, a ti je nećeš dotaknuti! Alavan je opet zbunjen, prošapuće: Majka! Pogled mu se zaustavi na Divani, pa na Aire, pa opet na Anakra(i) … Ovaj prizor koji gleda kao da je nekakva Magijska Slagalica koju on ne zna odakle početi slagati. Anakra stane blijedjeti, okružena gustom sivom izmaglicom, a prije nego je nestala izgovorila je riječi koje su zaparale Tišinu:

Vidimo se kod Četvrtog Toka, tamo neće biti Majke kako bi te zaštitila!