Dogodilo se to iznenada, u Hramu Zore Zapadnih Vrata, Prošlost, Sadašnjost i Budućnost našli su se za istim stolom u istoj Dvorani, ali nitko tada nije znao za Cjelovitu Istinu - osim možda, Akseben, kamuflirana i prikrivena u osobi Aire.

Promatrala je potajno Aire svoju obitelj, ali bez mogućnosti pripadanja istoj, u mitskoj Dvorani Svitanja Zore, na Zapadnim Vratima, mjestu gdje su se prvi put sastali Prvi i Drugi Čuvari Svjetla s Noćuricama i Kavalirima Svjetloreda.

Dakle, u Utvrdi Sklada, na stijenama Zapadnih Vrata, sastali su se neočekivano: Divana, Kontesa Tame Noćošume, visoka Čarobnica Magije, majka Akseben, Alantael, Kavalir Svjetloreda, Galanter Principat Svjetlonoša, otac Akseben, Nalaska visoka Zoronoćnica Reda Praskozorja, sestra Alantaelova, teta Akseben, Avalan, Obarač Tame – Crni Galanter, Kavalir Blještavog reda Svjetlucavih, otac Alantaela, djed Akseben, Putovrem Alavan, mlađa inačica Alantaela i Aire tajnovita mlada borkinja - zapravo Akseben iz Budućnosti, točnije Dijete Vremena, Siva Neboplovka ...

Dvoranom vlada Tišina, Tišina stara stoljećima, zidovi koji još uvijek pamte one koji su pali za Svjetlo, ali noćas na tom mjestu okupljeni su za istim stolom oni koji - još ne znaju tko su jedni drugima! Divana svojom pojavom ispunjava Dvoranu mirisom Noćne Ruže, gleda pozorno Aire, njezin pogled titra, kao da vidi i osjeća nekoga iz svojih Snova.

Aire, gdje si naučila tu Tišinu koju skrivaš u očima? Iznenada Divana upita Aire. Aire odgovori zagonetno: Na mjestima gdje majke zaboravljaju kćeri, a kćeri to ... uče kako ne zapamtiti! Tijelo Divane blago stane drhtati, Nalaska to osjeća i pozorno promatra.

Alantael se osjeća nekako čudno kad se nađe pored Alavana, pokušava sam sebi objasniti tu nelagodu, ali nikako ne razumije ... mladić mu je čudno poznat! Rekao si da dolaziš iz Hrabrog Vremena, pa kad te pogledam imam osjećaj da sebe gledam u ogledalu. Obrati se Alantael Alavanu koji odmah odgovori: Osjećaji su obostrani, ja tebe kao da vidim poput Opomene i nekakve nerazumljive Poduke.

Avalan ih pozorno motri obojicu, sluša njihov razgovor, smješka se, ali ne od veselja, nego od tuge. Zatim se njegov pogled koncentrira na Aire, u njegovim očima vidi se Prepoznavanje - pokret Airinih ruku kroz kosu isti su kao i kod Divane. Avalan postaje svjestan da se više ništa ne događa slučajno, pa iznenada upita Aire: Tvoje ime nije tvoje pravo ime? Aire oprezno zagonetno odgovara: Ničije pravo ime ne pripada Glasnom Zvuku.

Nalaska se sada obraća Divani: Vrijeme oko nas kao da je iskrivljeno i nagnuto unatrag, ovo dvoje stranaca jesu stranci - ali nisu u potpunosti, zar ne? Ova djevojka ... zar ti njezine oči ništa ne govore? Divana odgovara Nalaski: Strah! Vidim Strah u njezinim očima, ali vidim i Nadu ... kao da sam je nekada držala u naručju, pa je izgubila.

Dakle, nitko u Dvorani Zapadnih Vrata ne zna Istinu, osim Aire (athu. Akseben) koja u sebi neprekidno ponavlja: Toliko Vas volim, a ne smijem Vam pripadati ... barem ne još! Prozor na Dvorani naglo otvori Erodah, a na suprotnom zidu pojavi se Simbol Čuvara koji počinje svijetliti - kao da se neke drevne veze iznenada vraćaju ...