Aire se oprezno kreće kroz izmaglicu Vremena u Prašnjavom Labirintu Sjećanja, kroz kamene zidove čuje šaputanja nepostojećih glasova, vidi hodnike koje oblikuju misli i tako se primiče samom središtu Labirinta. Dvorana u središtu je suha i hladna, u sredini je stup s ogledalom, no, Aire ne vidi svoj odraz u tom ogledalu, vidi Anakra(u) … svoju Tamnu inačicu.

Anakra izgleda baš onako kako bi izgledala i Aire da je prihvatila Moć i izabrala Bijes. Kosa joj je duga u boji pepela, koža joj je svjetla poput Lunarove svjetlosti, ali i hladna, oči su joj bez odraza Vremena – crne sa zlatnim pukotinama.

Anakra iskorači iz ogledala i stane pred Aire s blago primjetnim podsmijehom: Znaš li zašto sam ovdje Dijete Vremena? Aire stisne šake: Ti nisi stvarna! Anakra se glasno nasmije: O da, jesam itekako sam stvarna, stvarnija nego što zamisliti možeš! Da nisi bježala sada bi ti bila ja.

Aire uzbuđeno odgovori: Ne, ti si ono što ja nikada nisam bila! Anakra opet s podsmijehom proturječi: Ne još, ali …! Tek trebaš biti, jer sve tvoje Pukotine sigurno te vode k meni. Nakon toga Anakra podiže svoju ruku te iz nje poteče Tamna inačica Toka – to su valovi poplave neizgovorenih Misli, potisnutih Osjećaja, napuštenih Prijateljstava i Laži izgovorenih radi Mira …

Anakra ozbiljno i pomalo srdito odgovori Airei: Ti želiš spasiti baš sve! No, nije to zato što si dobra, nego zato što ne možeš podnijeti gubitak! Stalno se boriš protiv Tame, a znaš da je ona u tebi samoj. Aire zadrhti, zna da je Anakra izgovorila Istinu – dio nje ipak želi Moć, želi Nadzor, ne želi ovisiti o Nikome! Anakra nastavi s pitanjem:

Hoćeš li me sada razoriti kad sam ti rekla Istinu? Hoćeš li me možda početi razuvjeravati u tu Istinu … ili ćeš, me napokon prihvatiti i naučiti me voditi?

Aire sklopi oči, izdiše, udiše … pokušava vratiti mirnoću, a potom šaptom odgovori: Neću biti ti, ali neću te ostaviti! Ti si moja Slabost i moj Podsjetnik na Slabost! Nakon ovih riječi zidovi dvorane zadrhte, prašina stane svjetlucati, Anakra se raspline u zlatno-sjenastu izmaglicu koja okruži Aire i nestane …

Treći Tok stane teći uz šaputanje kao žuborenje: Ona sada zna obije inačice sebe – Tamnu i Svjetlu … Ona je sada sposobna kročiti tamo gdje ni Bogovi ne smiju!