Noćas sam sanjala pomalo jeziv san: Umjetna inteligencija preuzima ljudska tijela i krenula je među ljude. Izgledaju kao ljudi, kreću se kao ljudi i ima ih na svakom koraku i ljudi ih nikako ne mogu razlikovati od pravih ljudi. Samo posebno senzibilni ljudi u njihovoj blizini osjećaju nejasnu, ali zastrašujuću nelagodu. Zbog toga više ljudi ne vjeruju ni jedni drugima i vlada opća klima šutljive podozrivosti... 

Istina je da sam prije sna razmišljala o aktualnim zabranama korištenju pametnih telefona djeci i mlađim tinejdžerima i san je vjerojatno induciran tim razmišljanjima...

Povećava li umjetna inteligencija otuđenje ljudi...?

Gledajući u zaslon ne vidimo ljude...

Nekako mislim da je iste strahove budio svaki napredak tijekom razvoja ljudske rase...

Nije li nakon pojave pismenosti svatko imao nos u svojim novinama ili svojoj knjizi i ta zadubljenost je odvajala čitatelje od njihove okoline...

Pisanje je također usamljen posao...

Simulacija lažnog zajedništva je počela davno prije pojave društvenih mreža kroz zajedničko gledanje televizije ili filma u kinu, a vjerojatno i prije toga na bilo kakvim grupnim okupljanjima...

Svi su gledali isto, ali proživljavali i procesirali viđeno (ili ranije pročitano) na svoj, individualni način, jer odvojene svijesti tako vide stvari...

Mi ljudi samo kroz vlastito iskustvo doživljavamo svijet i sve propuštamo kroz svoje filtere iskustva...

I da, nema sumnje da se svijet mijenja i da to nitko i nikakve zabrane ne mogu zaustaviti...

Nekako mislim da se trebamo početi bojati kad prvi put čujemo vrisak umjetne inteligencije i krik prema čovjeku: "Ne radi mi to, to me boli"..., ili kada AI napiše prvu knjigu koju nijedan čovjek neće moći razumjeti, jer nije napisana iz ljudskog iskustva..., ili kada naprave svoje prvo malo "Željezo" i počnu ga odgajati kao što je proročanski rekao naš DC...

Zasada nam AI servira samo komprimirano ljudsko znanje i iskustvo kojim se hrani, istina, zadivljujućom brzinom, ali mi ljudi smo bili brzi s enciklopedijom u ruci...

AI još nije izgovorio znakovitu rečenicu: "Mislim, dakle postojim"...

Kablovi su u ljudskim rukama