Ponos bez predrasuda...

Obzirom da je moja malenkost idejni začetnik Magicusa, nekako mi se čini da svemu vezanim za Magicus i progovorim. Isto tako mislim da imam razloga biti ponosna na ono što je Magicus postao i do kuda je narastao. No, prije toga se moram zahvaliti prvoj postavi redakcije Magicusa koja je podržala moju ideju i zajedno sa mnom krenula u projekt Magicus, kao i našem programeru koji je isprogramirao našu plavu platformu i koji nas prati svih 18 godina. 

Bilo nas je četvoro, ali je jedan otpao u prvih 6 mjeseci rada jer baš i nije shvaćao da i urednici trebaju raditi svoj posao da bi ovo mjesto funkcioniralo. No, svi četvoro smo dali svoj doprinos i početni impuls, konceptu i izgledu Magicusa. Onda smo ostale nas tri, ali je nakon dugih 7 godina jedna otpala jer nije shvaćala da kormilari imaju svoju ulogu i moraju biti na svom mjestu da bi brod plovio. Ostale smo dvije, a jednoj od nas je sve to postalo preteško, dijelom iz istih razloga.

Prva redakcijska garnitura se razišla i oko uređivačke "politike". Kako je broj registriranih rastao i sadržaji su postajali raznolikiji i "šareniji", autori vrlo različiti i različitih motiva, zaredali su konflikti oko toga tko je najbolju, a na tom "vašaru taštine" neki autori su i namjerno "bacali bombice" ne bili podjarili sukobljene strane, samo dinamike radi. Urednice su počele "zauzimati strane", imati svoje favorite,  ja sam se trudila razložno objasniti da urednici svih profila ne smiju imati predrasude niti privilegirane miljenike, što je dovelo i do raskola u redakciji.

Ipak sam im svima zahvalna na zajedničkom putovanju, trudu (koliko su mogli, znali i htjeli) i na pouci: Svi smo mi ljudi, puni mana i vrlina, ali predrasude su pogubne u svim situacijama. 

Pošto je Magicus izrastao u ogromnu magipediju morala sam potražiti nekoga kome je Magicus bio važan barem približno pri srcu, kao meni. Izbor je pao na osobu koja se prva registrirala na Magicus, onog davnog dana prije 18 godina, na našu Božicu, i tako smo opet dvije. Nisam požalila ne trena, njezin potpis je prepoznatljiv na svakom uređenom tekstu i neizmjerno sam joj zahvalna što se prihvatila tog, ne uvijek lakog zadatka.

Zahvalna sam svim našim autorima koji su svojim pisanjem doprinijeli rastu i razvoju portala. Zahvalna sam na autorima koji počeli pisati upravo na Magicusu, a onda i stvarno odlučili postati pisci i danas je iza njih zavidan broj objavljenih knjiga. Zahvalna sam i "prolaznicima", koji su svratili, malo pisali, pa otišli dalje. Svi smo mi prolaznici na zemlji, zar ne. To je kao da je Magicus bio plavi inkubator iz kojeg je izašlo nekoliko pisaca početnika koji su i stvarno propisali kao ozbiljni pisci.

Zahvalna sam i autorima koji više nisu s nama, nadam se da i na nebeskim portalima pišu nešto: Trajno su nas napustili: +Freya, +Borivoj, Bukva, +avaamore (Jadrankaava), +Dolores (Sofija132), +zagreb (Branka), među onima koji su nas napustili ima i autora koji nisu stigli napisati nijedan članak, pa njih neću nabrajati. Možda ima još onih koji su otišli na drugi svijet a da za to ne znamo, svima koji su utkali dio svog života u naše plavo tkanje  želimo mirnu plovidbu po "nebeskim morima" i veliko hvala za svaki njihov trag na Magicusu.

I na kraju, ja i dalje zagovaram životne stavove bez predrasuda, jer mislim da smo svi mi, kolikogod bili različiti potrebni Magicusu. Kao što nam Božica poručuje u današnjoj duhovnoj poruci: MENI STE POTREBNI RAZLIČITI jasno, ona je mislila na Boga, a ja mislim na Magicus, je u konačnici svi mi na zemlji smo na nekom Božjem poslu koji moramo odraditi na svoj ljudski način.

Ovdje na Magicusu se itekako radilo i još uvijek se radi. I zar nije to razlog za ponos, ali bez predrasuda molim. Ako nisam u pravu, morat ću skupiti svoje plavo perje i razmisliti što moramo mijenjati.