06.02.2026. 16:06h

edin.kecanovic

Hm...moram priznati da sam , prije nego sam se učlanio, nekoliko puta naletio na članke Magicusa i ostao očaran ljepotom i dubokoumnošću tekstova i članaka. 

Ipak, riječ Magicus mi je zvučala nekako vještičarski, i vukla na stranu onih koji čaraju, bave se magijom i slično, a to ne volim. 

Bez obzira na moju odbojnost prema riječi magija i Magicus, nešto me ipak vuklo prema Magicusu. Na Magicusu sam nailazio na puno zanimljivih članaka i kao stvorenih za mene. Nakon desetine pročitanih i veoma zanimljivih članaka, shvatio sam da to nije "ona magija", nije to "Crna" ni bijela magija, nego jednostavno zanimljiv i magičan portal na kojem uživam čitajući fantastične tekstove kojih, u takvom obimu, nema nigdje drugo. 

 U večini slučajeva, kad bih ukucao neku riječ u Google tražilicu, ubrzo bih se našao na Magicusu. Čudio sam se tome i onda sam shvatio - "od sudbine niko ne može pobjeći." Nakon nekog vremena provedenog u čitanju članaka na Magicusu, odlučio sam da se učlanim. Ali...samo učlanjenjenje mi je bio skoro nepremostiv problem. Kakao god da sam pokušao - nije išlo. I pored sve moguće volje i upornosti, nije mi uspjevalo da se učlanim. I nakon nebrojenih pokušaja, dobijem poruku od Magicusa da sam postao član portala i dali su mi i ime "Yahoo".

Bio sam zaista obradovan time i nakon nekoliko nespretnih pokušaja da objavim članak, konačno sam i uspio. Pored objavljenog članka, obradovali su me i prvi komentari, neki šaljivi, neki sa dozom kritike, a neki i ohrabrujući. Divio sam se onima koji imaju nekoliko desetina ili čak nekoliko stotina objavljenih članaka, a danas i sam imam preko tisuću objavljenih članaka na Magicusu.  I tako...čitajući na Magicusu i objavljujući mnogobrojne članke, upoznao sam Magicus i neke članove, a upoznao sam i samog sebe. Da...pišući članke upoznao sam sebe i smjer u kojem želim čitati i pisati. Tako sam, polako napredujući, došao i do nekih fantastičnih otkrića, kojih nema nigdje nego u mojim člancima na Magicusu.  Volio bih samo da ima više komentara, ali eto, i ono malo ohrabrujućih i podsticajnih komentara je učinilo da uradim i otkrijem nke stvari, koje bez ;Magicusa - nikad ne bih. Hvala ti Magicuse na svemu i drago mi je da postojiš.

L.P.

06.02.2026. 18:46h

bglavac

Hvala ti na ovom lijepom komentaru. Što se tiče komentara, ovdje ih baš nema jer ljudi više vole komentirati politiku a toga kod nas nema. Lp

Oboma odgovaram u članku, jer članke čita više ljudi nego što čitaju komentare...

Da naši članci nisu čitani nikada ti Edine ne bi naišao na Magicus svojim googlanjem po tražilicama...

Kako vidiš na tvoj komentar je reagirala samo urednica, što je ok, jer je tvoj komentar doista lijep i objektivan, ali što to govori...

Autori međusobno ne komuniciraju kao nekada, možda se i čitaju, ali ne ostavljaju pisani trag o tome...

Nedavno smo dobili novog autora (DC), nitko mu nije poželio dobrodošlicu, a piše o aktualnim temama na vrlo intrigantan način, uz to je realizirani pisac sa nizom knjiga iza sebe...

Urednici nisu žiri za ocjenu ičijeg pisanja, osim kad se radi o temi mjeseca, mogu komentirati sve objave, ali ne moraju...

Urednički posao je najčešće mukotrpan i nevidljiv, ali nužan da bi ovo mjesto tehnički funkcioniralo...

Ako se urednici počnu dopisivati s autorima to ispadne malo nakazno, kao da favoriziraju pojedine autore, što nikako nije istina, jer Cjelini su potrebni svi, a ne samo neki posebni...

Možda je glavno pitanje zašto se autori više međusobno ne/čitaju i ne komentiraju...???

Nekada, prije vladavine interneta, u tiskanim novinama, urednika se nije ni vidjelo ni čulo, eventualno su neki urednici pisali svoje uvodnike, ali su zato novinari naveliko i vrlo glasno međusobno polemizirali, pisali svoje kolumne, pa čak se i javno svađali...

Bile su u to vrijeme, upravo te spike i polemike preteče komentara na internetu, ali to je značilo da su tada novinari i čitali jedni druge...