07.02.2026. 17:16h
Ono je bolje da nema komentara, nego da je uvredljiv. Ali kad nema nikako komentara, svako se onda mora zapitati:"Čemu ovo sve"? Mi koji pišemo, želimo da naš tekst neko pročita, a ako nema komentara, pa ni onoga uvredljivog, pitam se ili pitamo se:"Čita li to neko uopšte i čemu ovaj trud"?
Tako dođemo do istine da istinski mudraci ne propovjedaju, a propovjedaju samo drugoklasni mudraci. Najpametniji ispadne onaj ko se samo za sebe brine i nije ga briga za druge.
Najelementarnije pravilo ponašanja je barem reći hvala za nečiji trud.
09.02.2026. 07:08h
Prije nisu postojale razne mreže pa su imali vše vremena za čitanje i komentiranje. Bilo je ovdje jako burno ponekad ali kada su stigle razne mreže sve je zamrlo. Lp
Eh, Edine, nekima je sve uvredljivo osim hvalospjeva, a naročito kritika bilo koje vrste...
Komentari nisu pečati kvalitete...
Ljudi komentiraju iz raznoraznih pobuda i razloga, a prevelika galama na kraju dovede do "zaglušne tišine"...
Zbog toga je naš Emilio prestao u jednom trenutku pisati članke i preselio se samo u komentare, nadajući se valjda da komentare neće nitko komentirati i da će se samim time osjećati manje "neshvaćeno"...
Autentični pisci pišu zbog svog unutarnjeg nagnuća i često ne budu shvaćeni u svom vremenu...
Nasreću taj unutarnji imperativ za pisanjem izroni najsjanije bisere...
Čitaju ljudi, čitaju: Evo, nasumično sam izabrala jedan tvoj članak koji je pročitan 1245 puta...
Po tome pisci prije interneta ne bi uopće pisali, jer nisu imali neposredne povratne informacije...
Nekako su knjige prije interneta imale svoju nezavisnu sudbinu koju pisci nikako nisu mogli ni pratiti ni kontrolirati...
Božice, redakcije društvenih mreža su "nevidljive", ne miješaju se u male i velike "osobne ratove" svojih članova, a mi smo u prošlosti imali članove redakcije koje su posve krivo shvaćali svoju ulogu, počeli neprikladno i zakulisno intervenirati i zauzimati strane što je u jednom trenutku skoro dovelo do kolapsa...
Drugo, kreatori društvenih mreža potiču atmosferu hektike iz svojih razloga...
No, i na društvenim mrežama je došlo do zasićenja, pregledi su postali broj besciljnih lutanja, pokazatelj nesposobnosti da se itko u išta doista udubi, duboke anksioznosti i kolektivne neuroze u svijetu koji smo stvorili...
Ne donose se u cijelom svijetu bez razloga zabrane korištenja uređaja (pametnih telefona, tableta, računala, pametnih satova, prstenja isl.) za djecu i tinejdžere...
Neki ljudi jednostavno vole čitati ničim neometani, u tišini, bez pritiska da moraju ili trebaju nešto komentirati...
Čitaonice u starim bibliotekama su zračile mirom i tišinom i nitko od prisutnih nije narušavao taj tihi susret čitatelja i tajanstvenih slova...
U svojoj biti, i pisanje i čitanje su "usamljeni poslovi"...
Čitanje je privatni susret sa sobom sakrivenim u tuđim slovima...
Imamo na Magicusu sjajnih autora pred čijim talentom i rečenicama se možemo samo pokloniti, kao u hramu, gotovo je svetogrdno išta svoje dodati na napisano...
bglavac
