SOK OD RABARBARE

Rabarbara je od svih drugih faktora najodgovornija za bubrežne poremećaje kod djece. Rabarbara ima veoma veliku koncentraciju oksalne kiseline

. Kada se kuha ta kiselina se pretvara u anorganske kemikalije koje kada se jedu dovode do taloţenja oksalne kiseline u tijelu. Bezbrojni sluĉajevi reumatizma i reumatske groznice se mogu pripisati neprobavljivosti kuhane rabarbare. Nema boljeg primjera od ovog koji nam tako jasno moţe pokazati kako jedenje neke hrane ili proizvoda koji imaju neke pojedinaĉne koristi moţe biti tako razorno zbog nekih drugih elemenata koje sadrţi. Zbog toga što se pretpostavlja da rabarbara ima laksativno djelovanje ona se mnogo koristi za djecu i odrasle. Zbog svog laksativnog djelovanja koje je naizgled trenutno ne poklanja se paţnja drugim posljedicarna koje ona moţe da stvori taloţenje kristala oksalne kiseline u tijelu. Kako te nakupine ne uzrokuju trenutne smetnje i kako su efekti podmukli i sporo se ispoljavaju loše posljedice se rijetko pripisuju pravom uzroku - jedenju rabarbare. Tema o oksalnoj kiselini je tako vaţna da ćemo je objasniti u posebnom poglavlju. Od soka svježe rabarbare može biti neke koristi ako se koristi rijetko, i samo u kombinaciji sa drugim sokovima kao što su to sokovi od mrkve, celera, voća i njihovih kombinacija. Na taj naĉin to moţe da pomoći peristaltiku (bolji rad) crijeva. Rabarbaru nikada nemoj zaslaĊivati sa šećerom već za to koristi med.