TI SI POKVARENI ANĐEO

Samo da vam kažem da ovo nije priča iz nekog prošlog ili pretprošlog stoljeća. Ovo je ovo vremena priča i ona se stvarno dogodila. Svećenik koji se usudio izgovoriti rečenicu iz naslova je još živ, a ona je pod zemljom.

Ne bi joj danas bio ni rođendan, ni godišnjica njezine smrti. Ne znam zašto baš danas intenzivno razmišljam o njoj.

Umrla je mlada, kad još nije bilo vrijeme za umiranje. Njezino dijete je taman koračalo ka punoljetnosti. Sama ga je podizala, majka i rodbina su je se odrekli jer se nije udala, a odlučila je roditi dijete. Usput su joj na prevaru oteli i nasljedstvo po pokojnom ocu, a majka je se ionako odrekla i nije joj htjela ništa ostaviti.

Htjela je imati nešto posve svoje, silno je željela dijete i rodila ga je. Podizala ga je skrbno i mukotrpno i pod teretom preživljavanja često bježala u polutamu crkve, da li zbog molitve ili zbog osjećaja krivnje koji su joj uspijeli utisnuti u svijest.

Na roditeljskim sastancima i konzultacijama u školi svog djeteta je na nastavničko i profesorsko oslovljavanje s "gospođo", tvrdoglavo uzvraćala: " nisam ja gospođa, ja sam neudata majka"

Mukotrpan život i oskudica su prerano donijeli smrtonosnu bolest.Ni operacije nisu pomogle. Metastaze razjedale njezino tijelu, posvuda i na kraju stigle do mozga. Gubila se. Činilo se da je uz cancer i psihotična. Nije se mogla više sama brinuti o sebi, obitelj i dalje nije marila za nju, a njezino dijete još nespremno za život nije ni znalo ni moglonositi se sa stanjem u koje je tonula sve dublje.

Svećenik koji je pomogao smjestiti je u u ubožnicu kod časnih sestara je prije tog milosrdnog čina, čini se ipak mislio o opsjednuću, pa onda valjda ipak promijenio mišljenje.Na njezine sve učestalije napadaje krivnje joj je bezdušno rekao, da je njezino dijete, dijete Božje, ali da je ona "Pokvareni Anđeo", to ju je, bogobojaznu kakva je postala, čini se, gurnulo u tamu iz koje nije bilo povratka. Zarilo se u njezin već razoreni razum i dokrajčilo ga.

Činjenica je da su joj metastaze razorile i mozak i razum.

Nije dugo bila teret ubožnici.

Svi sprovodi su tužni, ali njezin mi je bio toliko sumoran,turoban i prebolan.

Da tamo nije stajao njezin sin, dijete-čovjek, mislila bih da je provela jedan uzaludan život.

Gledala sam s pobunom u duši čovjeka koji joj je pri zadnjim plamsajima zdravog razumao imao srca reći nemilosrdnu rečenicu: "Ti si pokvareni anđeo" .

Koliko samodopadan i dogmatičan mora biti čovjek koji umjesto priznanja za majčinski heroizam, taj isti heroizam uništi na ovako bezdušan način na samom odlasku s ovoga svijeta.

Ona to nije zaslužila.

Ona je bila Velika. u svakom smislu te riječi.