Sve je pitanje veličine

Danas sam se posvađala s mojim mužem. On tvrdi da smo mi žene postale obijesne i da samo ravnopravnije nego što to naša ženska pamet može podnijeti. Naravno, ja to doživljavam kao smrtnu uvredu ženskom rodu i lijepo mu krenem ilustrirati kako je ta navodna ravnopravnost samo prašina u oči glupačicama i uvreda pametnim ženama.

Zaobiđem nasilje nad ženama svake vrste od preopterećenosti do stvarnog maltretiranja i krenem objašnjavati da je tzv ravnopravnost najvidljivija u wc-ima širom tzv kulturnog svijeta. Muž bulji u mene i ne može vjerovati da ja pričam to što pričam. Zaviruje mi u oči da vidi da li se sprdam ili ozbiljno pričam to što pričam.

A ja posve mirno i razložno iznosim činjenice. Pričam mu, da smo bili ravnopravni jedino dok smo svi čučali u grmlju i brisali se lišćem i travom nakon obavljene nužde.

Žene u wc ulaze same sa sobom (osim ako im se netko ne uvuče, ali takve situacije su nebitne za ovo što želim reći), ostale čekaju u redu. Za to vrijeme na zidu visi cijeli red pisoara. Kad ste vidjeli muškarce da u wc-u čekaju u redu, nikada. Oni stanu jedan pored drugog i krenu u ciljanje, a meni za to vrijeme mjehur puca, a ispred mene je još pet uspijuša, i ni briga ih što ja cupkam i više ne mogu zadržati navalu iz mjehura. Žene se nerijetko usput i posvađaju, dok dotjeruju svoju fasadu pred wc-ejskim ogledalima. One odmjeravaju jedna drugoj face, dekoltee i kilažu. otrovne primjedbe su dio wc folklora.

A muškarci, oni ponosno ciljaju. Diskretno ili manje diskretno odmjere međusobno veličine i u glavi odmah znaju žele li tipa za protivnika ili saveznika. Oni nemaju moralnih dilema. Drapaju prijateljevu ženu bez grizodušja, a pred pisoarom, nakon letimičnog pogleda, samo zaključe: nije ni čudo što ga žena vara.

Njima je sve ostalo sićušno. Važno je da je samo jedna veličina prave veličine. Ako nije, moraju nabildati novčanik.

....'bem ti ravnopravnost!