Ja sam dijete Sunca

(moja kratka priča tragom borivojevog prijedloga za uključivanje u natječaj - i odgovor srcu)

Ja sam stvarno sunčevo dijete i ove pomrčine koje su zaredale me ubijaju. I hirovita jesen, koja je hirovitost ukrala od proljeća me dodatno pritišće i blokira. Dan je sumoran, maglovit i vlažan. I ja se osjećam konfuzno, neraspoloženo i pomalo iščašeno iz stvarnosti. Ništa korisno i konstruktivno nisam u stanju raditi.

Nije dan bez događaja, nego dan u kojem sam ja izvan svih događaja. Zagorci bi rekli: "nikaj me se ne dotikavle".

Čekam Sunce!