zdravo irido,

 

nedavno ste mi tumačili san u sivim bojama

Nočas je bilo nešto sasvim drugo: u moj dnevni boravak pojavila se neka ljubičasta ptica slična ibisu. Imala je nevjerovatno lijepo svijetloljubičasto perje, bogato, tamnoljubičasti kljun a oči kao od kristala, nekako nisu bile žive. Nekoj ženi koja je bila sa mnom u sobi rekla sam da ptica nije ovozemaljska nego iz nekog drugog svijeta. Sama ptica je bila dobro raspoložena i slutila sam njen blagi osmjeh zadovoljstva. Kretala se po sobi a ja sam se njome družila. Kasnije je ptica postala dijete o kome sam se ja brinula.

 

Odjednom našle smo se, ja i ptica- dijete, među mnoštvu ljudi koji su se selili. Gomila je čekala red a ja i ptica-dijete smo poletjele iznad svih, uhvatile cestu koja se svijala iz neba prema nama, i tako uspjele pobjeći na sigurnom.

 

Što kažete?

hvala

s. d.

 

 

Što kažem? Kažem da i dalje realne probleme pokušavate riješiti kroz duhovnost. Ibis je inače simbol smrti, i nešto u vašoj stvarnosti jest mrtvo, vaša podsvijest to zna, zato i posuđuje takve simbole. Ljubičasta boja jest simbol duhovnosti, a u kršćanstvu je to korizmena boja žalosti. To mi govori da vi brižno „njegujete“ svoje tuge i razočarenja (brinete se za dijete-pticu), ali kad postane preopasno i preočito pred publikom, vi se sa svojim problemima dižete u zrak, iznad ostalih, a to je bijeg od suočavanja. Letenje nosi simboliku duše, ali ima i slutnji seksualnosti. Mora da ste se fokusirali na nešto što vam omogućava odstupnicu i da izdržite.

 

Lijep pozdrav!

Irida