STID

Želite li nešto potisnuti, potisnite nešto lijepo.

Nikad ne potiskujte nešto čega se stidite, jer što god potiskujete, ulazi dublje u vas, a štogod  izražavate, isparit će se u zraku.

Dakle, čega god se stidite, izrazite to, kako biste se toga riješili.

Ono što je lijepo, držite u sebi kao blago koje bi moglo utjecati na vaš život.

Ali mi činimo upravo suprotno od toga.

Ono što je lijepo u nama mi izražavamo,  zapravo i previše to činimo, izražavamo to više nego što postoji u nama.

Ponavljamo: ja volim, volim, volim!

A možda to niti ne osjećamo u tolikoj mjeri.

Ali potiskujemo ljutnju, mržnju, ljubomoru i posesivnost te pomalo otkrivamo da smo postali sve to što smo potiskivali.

A tada se javlja duboka krivica.

Ne treba se ničega stidjeti.

Sve je savršeno onako kako jest.

Ne može biti savršenijeg svijeta od ovoga.

Upravo sada, u ovom času postoji klimaks cijeloga života, sama osnova oko koje je sve nastalo.

Ništa ne može biti savršenije, zato se jednostavno opustite i uživajte.

Otvorite svoja vrata suncu, zraku i nebu.

Tada će novi svjež zrak uvijek strujati uz vas, kao i nove sunčane zrake.

Dopustite prometu života da prolazi kroz vas.

Nikad nemojte biti zatvorena cesta, inače nakupljate samo smrt i prljavštinu.

Izostavite sva obilježja stida i nikad ništa ne prosuđujte.