Oni se neprestano sele – oni su lutalice. Kad stari ljudi odlaze u grad, oni crtaju krugove oko svoje djece i kaži im: „Sjedi ovdje i ne miči se!

To je magični krug.“

I cigansko dijete ne može izići iz kruga – nemoguće je da izađe.

Tada ono raste i raste i konačno postaje starac. A čak ni tada, ako je njegov otac nacrtao krug oko njega, starac ne može izići iz njega. Sada on vjeruje.

A kad vi povjerujete, krug će djelovati.

Možda ćete reći da se to ne može dogoditi vama. Ako netko nacrta krug, odmah ćete iskočiti iz njega. I ništa se neće dogoditi.

Ali od najranijeg djetinjstva onaj stari ciganin imao je sve uvjete za taj krug. On je djelovao na njega, on je bio njegova stvarnost jer stvarnost je ono što najviše utječe na nas.

Nema drugog kriterija za stvarnost.

I tako je ograničenje zapravo stav shvaćanja.

Ljudi krivo vjeruju i tada pogrešno djeluju.

Kada tako rade, traže razlog za to. Naiđu na neko vjerovanje pa naglašavaju i dalje: „Ja djelujem pogrešno zbog toga razloga.“

To postaje začarani krug i još ih više ograničava.

Napustite potpuno tu ideju.

To je samo krug koji ste vi ili netko drugi nacrtali oko sebe.