Svijet je u stalnom strujanju, on je poput rijeke.

Protječe, ali izvan svega tog strujanja, promjene, protjecanja, mora postojati neka nit koja drži sve to zajedno.

Promjena nije moguća, osim ako nešto ne ostane potpuno nepromijenjeno.

Promjena se može dogoditi samo zajedno s nepromjenljivim elementom, inače će se stvari raspasti.

Život je poput vijenca: vi ne vidite nit koja prolazi kroz cvijeće, ali ona je ondje i drži ih zajedno.

Kad ne bi bilo niti, cvjetovi bi se raspali.

Bila bi to samo hrpa cvjetova, ali ne bi bilo vijenca.

A život nije hrpa nečega, već vrlo dobro ispleten uzorak.

Stvari se mijenjaju, ali jedan nepromjenljivi element drži kozmički zakon iznad svega što postoji.

Taj kozmički zakon zove se sadauiva, vječni Bog, bezvremeni Bog, nepromjenljiv Bog.

Zadaća tko meditira jest pronaći nit.

Postoje samo dvije vrste ljudi.

Jedna se vrlo zanosi cvijećem i zaboravi nit.

Takva vrsta živi životom koji nema nikakve trajne vrijednosti ni važnosti.

Jer sve što učini, nestat će. Danas će nešto učiniti, sutra će toga nestati.

Ta vrsta ljudi će graditi dvorce iz pijeska ili puštati u vodu čamac od papira.

Druga vrsta ljudi traži nit i posvećuje sav svoj život onome što uvijek postoji.

Oni nikad ne promašuju.