Pjesnik je glup što se tiče svjetovne bistrine.

On se nikad neće uzdići u svijet bogatstva i snage.

Ali u svojoj bijedi, on pozna drukčiju vrstu bogatstva u životu koju nitko  drugi ne pozna.

Ljubav pjesniku izgleda moguća.

I Bog mu je moguć.

Samo onaj tko je dovoljno  nedužan da uživa u sitnicama u životu može razumjeti da Bog postoji.

Jer Bog postoji u malim stvarima u životu.

On postoji u hrani koju jedete, On postoji u jutarnjoj šetnji.

Bog postoji u ljubavi koju osjećate za svoju voljenu, u prijateljstvu koje gajite prema nekomu.

Bog ne postoji u crkvama, crkve nisu dio poezije, već dio politike.

Postanite sve poetičniji.

Uzak je prolaz do poezije.

Čovjek mora biti dovoljno hrabar da podnese da ga svijet nazove glupim, ali samo tada može biti poetičan.

A pri tome ne mislim da morate pisati poeziju.

Pisanje poezije je samo malen, nebitan dio u tom fenomenu poetičnosti.

Netko može biti pjesnik a da nije napisao ni jedan stih, dok netko može napisati tisuće pjesama, a nije pjesnik.

Biti pjesnik – to je odnos prema životu.

To je ljubav prema životu , poštovanje života, bliski odnos prema životu.