BESMISLENOST

 

Freud je protiv toga da se seks potiskuje.

Stvorena je atmosfera kako da se ljudi oslobode seksa.

Smrt je još veći tabu od seksa.

Smrt još uvijek čeka svoga Freuda da se bori protiv predrasuda, kako bi ljudi mogli dopustiti da osjećaju smrt, da mogu misliti na nju, meditirati o njoj te prihvatiti činjenicu da smrt postoji i da nije tabu.

Ali čak i dublji tabu od smrti je tabu protiv besmislica.

Moja cijela borba usmjerena je upravo na taj tabu.

 Volio bih da budete puni apsurda jer takav je život.

On je besmisleno lažan, nelogično logičan.

Sva proturječja, svi paradoksi nalaze se u jednoj unutarnjoj smislenosti.

Zar vi i sami niste apsurdni?

Kako možete dokazati da ste ovdje svakako potrebni?

Jeste li potrebni postojanju?

Ono bi postojalo i dalje bez vas.

Vas nije bilo, a postojanje je postojalo, vas neće biti, a postojanje će i dalje postojati.

Kakva onda ima smisla što ste ovdje?

Ako si dopuštate da se smijete, a osjećate da je smijeh besmislen, prava besmislica je skrivena iza toga.

A to nije smijeh, već onaj koji se smije.

Priznajte smijeh i ubrzo ćete vidjeti da vas on prenosi do beskrajnog neba.

Nestaje čak spontanosti logike.

Vi tada jednostavno živite, ne pitate što to znači.

Tada je svaki čas istinski važan – ili besmislen, što je isto.