KRIVICA

 

Ništa nije u vašim rukama.

Ni vi sami.

Stvari se događaju, čovjek ništa ne čini.

Kad to shvatite, krivice nestaje.

Katkad plačete i jecate zbog nečega, ali duboko u sebi znate da se to moralo dogoditi jer vi ste bili bespomoćni, vi ste dio velike cjeline - a tako ste sićušni.

 Izgledate kao list na stablu i kad jak vjetar nahrupi, list se odvoji od stabla.

List razmišlja o tisuću i jednoj stvari - da se moglo dogoditi ovako ili onako, da se ta odvojenost od stabla mogla izbjeći.

Ali što je list mogao učiniti?

Vjetar je bio prejak.

Krivica i dalje postoji i daje vam pogrešnu obavijest da ste moćni, da ste sposobni izmijeniti situaciju i zato se sada osjećate krivim.

Ako to dublje promotrite, vidjet ćete da ste bili bespomoćni, a cijelo to iskustvo pomoći će vam da postanete manje egoistični.

Ako nastavite promatrati kako su se stvari odvijale, u kojim oblicima su se javljale i koji su se događaji zbivali, pomalo ćete odbaciti svoj ego.

Ljubav se događa - i rastanak također.

Mi ništa ne možemo učiniti.

Ja to zovem duhovnim stajalištem.

Kad shvatite da se tu ništa nije moglo učiniti, razumijete da ste samo sićušni djelić takvoga strašnog beskraja.