POVIJEST

Čovječanstvo nema još ništa što bi vrijedilo zapisivati, samo tih nekoliko slučajeva – negdje Buddha, negdje Isus – to su slučajevi poput udaljenih zvijezda.

 Čovječanstvo je živjelo u nasilju, ratovima i ludilu.

Zato je na neki način dobro zaboraviti prošlost.

Prošlost je previše teška i ona nam ne pomaže.

 Zapravo, ona kvari um.

Gledajući prošlost, čini se da se čovječanstvo ne može i dalje razvijati.

Ono čini da stvari izgledaju beznadno.

Prošlost još nije vrijedna da se zapisuje.

A samo zanimanje za prošlost nije dobro.

Povijest se zanima za prošlost.

Ona se zanima za mrtve.

Zanima je ono čega više nema.

A trebala bi se zanimati za ono što se događa sada, u ovom času.

 Nemojte zaboraviti samo povijest, zaboravite i svoju biografiju.

Svakog jutra počnite svoj dan kao da je posve nov, kao da nikad prije niste postojali.

 O tome se i radi u meditaciji – započeti svaki trenutak iznova, svježe poput rose, ne znajući ništa o prošlosti.

Ako ništa ne znate o prošlosti, ništa ni ne donosite sa sobom.

Ne stvarate ni budućnost...

Nemate što niti smišljati.

Kad prošlost nestane, nestaje i budućnosti.

To dvoje je povezano.

Tada je ostavljena čista sadašnjost.

To je čista vječnost.