PROČITANO

675

PUTA

MAHABHARATA - Bhišmaparvan 6

I tako Yuyutsu ostavi Kurue i prijeđe u vojsku Pandava dok su udarali bubnjevi i svirali cimbali. Sav radostan, jakoruki Yudhišthira stavi opet na sebe svoj blistavi oklop zlatna sjaja.

I tako Yuyutsu ostavi Kurue i prijeđe u vojsku Pandava dok su udarali bubnjevi i svirali cimbali. Sav radostan, jakoruki Yudhišthira stavi opet na sebe svoj blistavi oklop zlatna sjaja.

Prije podne toga strašnog dana poče krvava bitka u kojoj će se raskidati tijela tolikih kraljeva. Kurui i Pandave zarikaše poput lavova i od njihovih ratnih pokliča zaječaše i zemlja i nebo. Ne žaleći živote, ratnici Kurua jurnuše na Pandave s uzdignutim stjegovima i s okrutnošću u srcima. I sam Šantanuov sin uze strašni luk koji bješe nalik na palicu Smrti i pohrli preko polja nasuprot Dhananđayi.

A i Arđuna uze Gandivu, luk proslavljen širom svijeta, i jurnu ususret Ganginu sinu. Obojica bijahu odlučni da ubiju jedan drugoga, ali ma kako da su pogađali svojega protivnika, nijedan od njih dvojice niti uzmakne niti se uskoleba. Satyaki udari na Krtavarmana. Od toga se okršaja dizala kosa na glavi onima koji su ga promatrali. Kralj Sindhua rani kralja Drupadu trima strijelama i među njima se zametnu nemilosrdna bitka, nalik na onu među planetima Šukra i Angaraka. Od toga su prizora zadovoljno ustreptala ratnička srca.

Pandave i Kurui tukli su se kao da su ih opsjeli zlodusi.

Sin ne prepoznavaše oca ni otac sina, rođak udaraše na rođaka, a drug na bivšeg druga. Grozna se tutnjava prolamala ravnicom. Ratnici su se jarosno bacali jedan na drugoga žudeći da protivnika rastave od života. S treskom su se lomile kočije, pucale su rude, osovine, kotači, a olupine su narastale u neprohodne gomile. Slonovi su prolamali redove konjanika razbacujući ih naokolo, gazili su kočije i, smrtno ranjeni, padali jezivo urlajući. Bhima se borio poput razjarenoga bika, a njegov se moćni glas dizao nad svom tom hukom i tutnjavom utjerujući strah u protivnička srca. Doboši, trube, rogovi, školjke pokušavahu svojim glasovima nadjačati svu tu graju, a strijele su letjele na sve strane poput zvijezda padalica. Duššasana je predvodio Kurue kojih su dugačke strijele bile nalik na zmije koje su tek promijenile kožu i njihovi su rojevi zaklanjali nebo i kao olujni pljusak bubnjali po Bhiminom štitu.

Zaštićen petoricom najboljih ratnika Kurua, Bhišma se probio u vojsku Pandava i njegov se barjak mogao vidjeti kako nezaustavljivo jezdi kroz Ćedije, Kašijce, Karuuše i Panćale. Svojim širokovrhim strijelama kidao je glave i sjekao kola i barjake. Činilo se da Bhišma pleše na svojim kolima koja su jezdila kroz neprijateljske redove. Tada strašni Abhimanyu, mlađi Arđunin sin, ne izdrža više, nego okrenu svoju hitru zapregu pa napadne na staroga gospodara.

Na Abhimanyuovim kolima stajaše stijeg sa zlatnim obličjem drveta karnikara.[42] Primaknuvši se Bhišmi, on pogodi Krtavarmana jednom strijelom, a Šalyu petorama, Bhišmu pogodi devet njegovih strijela, a Durmukhina kočijaša zahvati strijelom široka vrha tako da mu se glava otkotrljala na zemlju. Idućom strijelom slomi luk učitelju Kripi vrteći se kao zvrk na svojim kolima i na sve strane rasipajući oštre strijele. Njegove podvige pozdraviše i sami bogovi, a svi ratnici s Bhišmom na čelu gledaše da njegova umijeća nimalo ne zaostaju za Arđuninima.

Tada Kurui pođoše svi zajedno u juriš na njega, no odvažno momče nepokolebljivo je stajalo na bojištu i svaka je Bhišmina strijela padala oborena njegovom, a ubrzo pade posječen i Bhišmin stijeg, načinjen od srebra i s palmom od dragoga kamenja. Kada ponositi Bhima ugleda da Bhišmin barjak pada pod Abhimanyuovim strijelama, on kliknu bodreći Subhadrina sina i boj se rasplamsa još žešće. Velmožni djed Kurua prizva mnoga nebeska oružja velike snage i zasu Subhadrina sina nebrojenim tisućama strijela.

U to stigoše kralj Virata, njegov sin Uttara, Dhrštadyumna i Bhima i napadoše starinu Bhišmu da bi tako zamijenili mladoga junaka pa djed Kurua na njih svrnu svoju pažnju. Na svojemu slonu Viratin se sin Uttara namjerio na kralja Šalyu i izgazio njegovu zapregu. Šalya u taj čas baci željezno koplje naciljavši neumitnom točnošću i ono se zabi u Uttarine grudi probivši oklop. Šalya onda uze mač i skoči sa svojih kola te odrubi surlu golemoj životinji koja se od mnogih rana sruši u muci i izdahnu.

Stariji sin kralja Virate, Šarikha zvan i Šveta, vidio je kako mu Šalya ubija brata i srce mu planu gnjevom kao oganj u koji se dolijeva žrtveni maslac. On svojim kolima jurnu na Šalyu, ali ovome stigoše u pomoć još sedmora kola da ga zaštite i on se popne na Krtavarmanova. Po Šveti su pljuštale strijele i koplja, ali se on spretno branio obarajući svojim strijelama protivničko oružje. Nastade ogorčena bitka i tisuće vojnika izgiboše, mnoga se kola polomiše, a postrada i mnogo konja i slonova. Duryodhanini ratnici uzmakoše pred Švetom, a on se nastavi probijati pa napade na Bhišmu. Hitnuli su koplja jedan na drugoga, a onda Šveta dohvati svoj buzdohan i zavitla njime na Bhišmu. Golemo oružje sijevnu zrakom uz prodorni fijuk i, pogodivši Bhišmina kola, pretvori u prah i njih i konje i barjak.

Sa širokim britkim mačem u desnici Šveta jurnu na svojega protivnika koji je pravodobno iskočio sa svojih smrskanih kola, ali ne stiže do njega: Bhišma već bješe odapeo sudbonosnu strijelu te mladi kraljević Matsya pade pokošen njome. Na to Duššasana puhnu u svoju školjku i stade plesati od radosti po bojištu, a Kurui navališe na Pandave i počeše ih potiskivati.

Ovaj užasni pokolj prekinula je tek noć koja se spuštala. Gnjevni bojovnici raziđoše se na počinak.

Toga su dana Panduovi sinovi i njihova vojska mnogo pretrpjeli pa se uvečer okupiše oko Krišne a Yudhišthira mu potišten reče: Krišno, naš je djed Bhišma nepobjediv! On na svojemu putu sažiže moje ratnike kao požar suhu travu. Prije bi se mogao pobijediti ljutiti Yama, ili pak gromovnik, ili Kubera s topuzom u ruci! Moji ratnici ginu pred njim kao noćni leptiri koji ulijeću u vatru. Vidim da će uništiti svu moju vojsku. Ja ću se vratiti u šumu! Bolje je da ostatak svojih dana provedem u mukotrpnu pokajanju nego da u borbi za carstvo izgubim svu svoju braću i prijatelje.

No Krišna ga je umirivao i govorio mu: Ne pristoji ti da tuguješ, prvače Bharata! Sretan si što imaš neustrašivu braću koji su ratnici glasoviti širom svijeta i nedostojno je dopustiti da tobom ovladaju tuga i malodušnost. Tvoji vojskovođe i saveznici svim su srcem uz tebe, a zaboravljaš da je među nama i Šikhandin kojemu je, zasigurno, suđeno da bude uzrok Bhišmine smrti.

Saslušavši Krišnine riječi Panduovi se sinovi primiriše i obodriše se njihova srca.

Onda Yudhišthira reče Dhrštadyumni: Postrojit ćeš brojni poredak zvan kraunćaruna. Još je Brhaspati, u drevnim danima, savjetovao Indru da se njime posluži onda kada su se bogovi borili s asurama. Neka ga sada vide i ovi kraljevi, a i Kurui, jer ga dosad još nitko od njih nije vidio.

Kada je svanulo, Dhrštadyumna posluša pa prvoga postavi Dhananđayu, za njime je išao Drupada, a potom ostali saveznici Pandava. Na krila postavi kralja Yudhišthiru, Naku-lu i Sahadevu, a sastavak krila činilo je deset tisuća kola. Kralj je Drupada sa svojom brojnom vojskom činio glavu, a u vratu je bilo sto sedamdeset tisuća vojnika. Na krilima i udovima svrstali su se nebrojeni slonovi nalik na blistave planine, a pozadinu je štitio kralj Virata s trideset tisuća kola.

Duryodhana je gledao tu strašnu vojsku koju je Panduov sin postrojio u poredak zvan kraunća pa se obrati Droni, Kripi i ostalima: O silni ratnici, svaki od vas može i sam pobijediti Panduove sinove, a kamoli ovako kada ste ovdje svi ujedinjeni! Zato je naša vojska, koja je pod Bhišminom zaštitom, neprebrojna, a vojska pred kojom stoji Bhima dade se izbrojati. Naprijed u boj, oklopnici! — I riknuše bojne trube, zatutnjaše bubnjevi, i dvije se vojske sudariše. Nastade bespoštedni pokolj.

Opet su Kurui napali silovito i probili redove Pandava pobivši mnoge ratnike, a na to se Arđuna okrenu Krišni, svojemu kočijašu, pa reče: Ako ovako nastavimo, stari će nam gospodar sasvim uništiti vojsku. Bojim se da nam nema spasa ako njega ne ubijemo.

— Onda budi spreman — odvrati Krišna — eno tamo kola staroga gospodina! — i on okrenu kola ravno k Bhišmi.

Šantanuov je sin navaljivao kao razjareni slon i ubijao hrabre ratnike utjerujući strah u kosti svojim protivnicima. Arđunu su dočekali pljuskovi strijela, ali on od njih ne ustuknu. Njegov je moćni luk bez pogreške pogađao neprijatelja i vojska Kurua poče se prorjeđivati. Bhišmini su ratnici, jedan po jedan padali da više nikada ne ustanu. Način kojim je Arđuna vladao svojim velikim lukom na objema je stranama izazivao sveopće divljenje. Njegova se kočija jedva mogla okom pratiti.

Kralj je Duryodhana promatrao taj pokolj i srce mu je ubrzano tuklo. Poče gubiti povjerenje u velikoga Bhišmu.

— Gangin sine — reče mu on — čini mi se da će Krišna i Arđuna istrijebiti cijelu moju vojsku, a još se i ti i Drona borite protiv Pandava! Karna zbog tebe nije s nama, a on je meni najodaniji i znao bi zaustaviti neukrotivog Panduova sina! Gangin sine, učini nešto da ubijemo Arđunu!

Na to otac, kralju, slavni Devavrata izusti: Prokleti nek su običaji kšatriya! — pa upravi svoja kola ususret Arđuni. Bogovi opet dođoše, ovaj put da budu svjedoci boja između Bhišme i Arđune. Oni tada bijahu dva najveća ratnika na Zemlji. Arđuna je svojim strijelama presretao u zraku Bhišmine, ali bi poneka ipak pogodila njega ili Krišnu u grudi. Poteče krv i Krišna bješe nalik na drvo kimšuka[43] u punome cvatu i bijaše ljepši no ikada dotad. Arđuna je gledao kako strijele pogađaju njegova dragog vozara i bijes se u njemu sve silnije razbuktavao. Silovito je potezao strunu svoga luka i slao na djeda rojeve točno naperenih strijela. Njihova su kola tako brzo jurila da su se mogli razaznati samo barjaci.

Na drugome kraju bojišta Drona se sukobio s Dhrštadyumnom, svojim dosuđenim neprijateljem. Vješto poslanom strijelom Drona ubi vozara mladome kraljeviću, a onda mu poobara i konje i izbi mu štit iz ruke. Dhrštadyumna se onda maši goleme sablje i štita okovana stotinom Mjesečevih likova pa jurnu na svoga protivnika s nakanom da ga pogubi, ali vidjesmo kako jaki Dhrštadyumna ne mogaše ni koraka napredovati pod pljuskom Droninih strijela.

U taj čas stiže Bhima koji mu dovede nova kola pa zatim napade Dronu i pogodi ga sa sedam oštrovrhih strijela. Nato Duryodhana posla Droni u pomoć čete Kalinga koje uz ratni poklič okružiše Bhimina kola i zasuše ga strijelama. Šakradeva, sin kralja Kalinga, sigurnim hicem pobi Bhimine konje, a rasrđeni Bhima baci na njega svoj teški topuz i Šakradeva pade na zemlju te izdahnu.

Uza strašan urlik Bhima skoči sa svojih kola i nasrne medu Kalinge kojima se srca stegoše od užasa. Pod zamasima njegova mača padali su i ratnici i konji i slonovi, a on je gazio preko bojnog polja nalik na oganj sijući oko sebe smrt i grozu. Ratni slonovi, izbezumljeni od boli, ustuknuše pred njim pa se okrenuše gazeći redove Kalinga, a kada od Bhimine ruke pade i kralj Šrutayus, oni pobacaše oružje pa jurnuše da spašavaju glavu.

Sjedokosi starina, Arđunin djed, morao je prekinuti dvoboj sa svojim unukom kako bi pošao u pomoć razbijenim četama Kalinga, a Bhimi u pomoć stigoše Satyaki, Abhimanyu i još nekolicina velikih ratnika. Satyakijeva strijela uze život Bhišminu kočijašu, a onda konji bez vozara jurnuše preko bojišta i odvukoše kola staroga gospodina izvan okršaja. Od strijela koje su zasipale Bhišminu vojsku nisu se mogli vidjeti ni Sunce, a ni strane svijeta. Mnoga kola ostadoše bez konja i mnogi slonovi bez svojih jahača.

Od silnoga straha pred Arđunom mnogi strijelci s kočije ostaviše svoja vozila, a mnogi jahači konja i slonova napustiše svoje životinje pa lutahu naokolo. Stalno im se priviđao strašni Arđunin lik koji je svojim strijelama sijekao ruke s uzmahnutim topuzima ili mačevima. U strahu odbačeni, ležali su po polju u gomilama raskomadani oklopi, zastave i oružja svih vrsta. U vojsci Kurua ne bješe nikoga tko je mogao stati pred Arđunu. Stari je Devavrata smiješeći se gledao kako se čete Kurua rasipaju i bježe pa se obrati učitelju Droni: Ovaj silni i junačni Panduov sin uz koga stoji Krišna i sam izlazi na kraj s našim četama kao da je on jedini pozvan da ih potuče.

Danas se on ne može pobijediti ni na koji način. Pogledaj, naši se ratnici osvrću jedan na drugoga i bježe s bojišta! Sunce već zalazi. Mislim da je vrijeme da se povučemo. Ljudi su nam umorni, preplašeni i nemaju više volje da se bore.

I tako, pošto Sunce već bješe zašlo, obje se vojske povukoše i nastupi vrijeme sumraka.

Kada i ta noć prođe i osvit najavi treći dan bitke, starina Bhišma naredi Kuruima da se opremaju. Svoje čete postavio je u poredak zvan Garuda, sam je stao vojsci na čelo. Drona i Krtavarman bili su Garudine oči, a Duryodhana i njegove čete štitili su odstupnicu. Naspram Garude Kurua Yudhišthira je načinio bojni red nalik na polumjesec. Na jednome rogu toga polumjeseca bio je Arđuna, a na drugome Bhima.

Bitka je opet započela, krv poteče potocima, a prašina zakloni Sunce. Arđuna je silovito navaljivao, ali protivnik mu je uspijevao odoljeti, no onda Bhima sa svojim sinom Ghatotkaćom napade na Duryodhaninu vojsku. Po svemu je izgledalo da je u hrabrosti sin nadmašivao oca. U tome okršaju Bhimine strijele pogodiše Duryodhanu i on bez svijesti pade na dno svojih kola.

U strahu da će vojska primijetiti oborenoga Duryodhanu, njegov kočijaš pohita da odveze kola izvan područja bitke. Ipak je povlačenje Duryodhaninih kola izazvalo veliku zbrku i načini pravi pomor među njima. Vojska Kurua udari u bijeg.

Drona i Bhišma nisu mogli zaustaviti razbijenu vojsku. Tek je opet kralj Duryodhana uspio ponovno okupiti i umiriti svoje vojnike. Gledao je on tu svoju vojsku spremnu na uzmak pa reče starome gospodinu: Kako možeš tako stajati i gledati dok naša vojska gubi bitku? Plašim se da si ipak malo preobziran s Pandavama! Zašto mi nisi prije rekao da se nećeš protiv njih boriti? Sigurno je da se oni ne mogu mjeriti s tobom i da bi ti s njima, samo kada bi htio, brzo završio. Zašto mi nisi rekao prije jer bih se onda drukčije pripremao i dogovarao s Karnom!

Bhišma se na to Ijutito nasmija, prevrtnu očima, pa odgovori: Zar nisam bio dovoljno jasan još onda kada sam te savjetovao? Pandave ne može pobijediti ni sam Indra na čelu bogova. Pokušao sam spriječiti taj rat, a sada, kada je ipak došlo do njega, ja samo obavljam svoju dužnost kako najbolje mogu. Star sam čovjek i ovo što činim sve je što je u mojoj moći.

Rad s Osho tarot simbolima, jedna je od najučikovitijih metoda otkrivanja nesvjesnih (potisnutih) obrazaca, kroz 'razgovor' sa samim sobom...dokazano mojim dugogodišnjim radom kroz vlastito iskustvo i iskustvo ostalih sudionika!