Odigraj "Tarot DA/NE"

Kalendar događanja

Član mlabos

Upisao:

mlabos

OBJAVLJENO:

PROČITANO

150

PUTA

MAHABHARATA - Dronaparvan 1

MAHABHARATA - Dronaparvan 1
Onda Arđuna pokaza neprijatelju lakoću svojih ruku i prekri vojsku Kurua oblacima strijelama. Njegove su strijele, gospodaru, probadale konje, ratnike, slonove i pješake poput zmije koja prođe kroz mravinjak i onda su se zabijale u zemlju.

Doista, bitka kao što bješe ova nikada se prije nije mogla vidjeti. U njoj su se sudarali oni koji su štitili Dronu s onima što su krenuli da ga pogube. Odvažni Bhagadatta, kralj Pragđyotiše, jurnuo je u tu gungulu jašući na svojem glasovitome slonu Supratiki.

Divovska je životinja potrčala s raširenim ušima i vitlajući surlom i za tren oka pregazila Bhimina kola i zapregu zdrobivši ih u bezobličnu gomilu, ali je Bhima u zadnji tren iskočio i tako se spasio.

Arđuna je vidio golemi oblak prašine koji se podigao s toga dijela bojišta pa napusti okršaj sa samšaptakama i krenu na Bhagadattu jer bijaše prepoznao Supratikinu riku i znao je da su Pandave u opasnosti. Ali samšaptake, sve moćni ratnici, njih četrnaest tisuća, i uz njih još i deset tisuća pastira Narayana koji su nekada išli s Krišnom po poljima, pozvaše ga da s njima dijeli megdan i on se nađe na muci. Kada je malo promislio, srce mu se prikloni glasu razuma i on odluči najprije pobiti samšaptake. Vrati se i krenu na njih, a dočeka ga i prekri oblak strijela.

Gotovo se sasvim onesvijestivši, on opet upotrijebi Brahmanovo oružje i na sve strane poletješe glave, ruke i oružje. Krišna je gledao kako Arđuna satire samšaptake pa mu, čudeći se, kaza: Doista, Arđuno, rekao bih da pothvatu što si ga učinio nisu dorasli čak ni Indra ni Yama, a ni gospodar riznica Kubera. Vidjeh danas kako u jedan mah ubijaš na stotine i tisuće ratnika!

Odbivši svoje neprijatelje, Arđuna mu odvrati: Vozi sada na Bhagadattu!

Arđunu i Krišnu dočekaše strijele kojima ih je obasuo Bhagadatta, ali mu Arđuna uzvrati svojim strijelama koje probiše oklop velikoga slona i počeše mu nanositi bolne rane. Bhagadatta je vidio da njegov slon neće još dugo izdržati pa zavitla na Krišnu jedno od svojih kopalja, ali ga Arđuna dočeka svojom strijelom. Iduće koplje pogodi Arđuninu krunu, ali onda on nape svoj luk i viknu: Pogledaj zadnji put oko sebe, Bhagadatto!

U tren oka on presiječe protivnikov luk, razbi mu tobolce i na spojevima probi oklop. Srditi Bhagadatta uhvati onda svoju kuku kojom se podbadaju slonovi i izreče nad njom mantru vaišnava[5] pa ga pretvori u strahovito oružje. Hitnuo ga je ciljajući u Arđunina prsa, ali to neodoljivo oružje Krišna dočeka na svoja prsa i ono se na njima pretvori u pobjednički vijenac.

— Neporočniče — na to će Arđuna žalosno — rekao si da ćeš upravljati mojom zapregom i da se nećeš u boju boriti! Da sam bio u nevolji, ja bih razumio zašto si tako postupio!

Krišna mu odvrati: Počuj, Rathin sine, ovo što ću ti reći: Ja imam četiri obličja koja su uvijek tu da zaštićuju svjetove. Moje je jastvo podijeljeno na četvoro i tako vodim računa o dobrobiti svjetova. Jedan moj oblik boravi na Zemlji kao isposnik, drugi motri dobra i loša djela, treći dolazi u svijet ljudi da bi djelovao, a četvrti moj oblik leži i spava tisuću godina.

Kada se on probudi, tada ispunjava želje onima koji su toga dostojni. Jednom, kada to vrijeme bijaše došlo, dođe pred mene Zemlja i zatraži da joj ispunim želju koja se ticaše njezina sina Narake. Čuj što je tražila: Neka moj sin ima oružje Vaišnava i neka ga ne mogu pobijediti ni bogovi ni Asure! — Tako me zamolila Zemlja u tim davnim vremenima i ja joj ispunih tu želju rekavši: Neka ovo oružje, Zemljo, bude nepromašivo i neka štiti Naraku. Nitko ga neće moći ubiti. — A Naraka je to bio od kojega je Bhagadatta dobio to oružje.

Gospodine, nema na svijetu nikoga tko od toga oružja ne bi poginuo, pa bio to i sam Indra ili čak Rudra! Radi tebe pogazio sam svoju riječ! Veliki Asura sada je lišen svojega nenadmašnog oružja. Sada ti ubij Bhagadattu neprijatelja bogova, kao što sam ja nekada ubio velikoga Asuru Naraku!

Na to Arđuna odape dugačku strijelu koja pogodi Supratiku posred čela i raskoli mu ga. Golema se životinja sruši zabivši kljove u zemlju, a iduća strijela pogodi Bhagadattu u prsa i ugasi mu život. Kada je srčani Bhagadatta najzad pao od Arđunine strijele, Kurui se pokolebaše i stadoše bježati. Šakunijeva braća Vrša i Aćala pokušala su zaustaviti Arđunino napredovanje i činila su sve što bijaše u njihovoj moći, ali to ne potraja dugo. Ubrzo su stradali od Arđunine ruke.

Kada tvoji sinovi vidješe da im pogiboše njihovi hrabri ujaci, oni obasuše Arđunu svakojakim oružjem. Vidjevši da su mu oba brata poginula, Šakuni napadnu Krišnu i Arđunu koristeći se svim opsjenarskim oružjima i zbunjujući njima svoje protivnike, ali Arđunini udarci razagnaše Šakunijeve čarolije i Duryodhanin se ujak morao spašavati bijegom. On pobježe s bojišta toliko žurno koliko je dopuštala brzina njegovih konja.

Onda Arđuna pokaza neprijatelju lakoću svojih ruku i prekri vojsku Kurua oblacima strijelama. Njegove su strijele, gospodaru, probadale konje, ratnike, slonove i pješake poput zmije koja prođe kroz mravinjak i onda su se zabijale u zemlju. Nikada nije dvaput gađao konja, slona ili čovjeka. Bijaše dovoljna uvijek po jedna strijela da onaj tko je njome pogođen padne teško ranjen i da umre.

Mnogi kraljevi koje su krasili i skromnost i uljudnost dočekaše suđeni čas i legoše na svoje mučeničke postelje iskićene perjem grabljivica. Lomili su se kolni kotači, padale su zastave i suncobrani, kola su se drobila pod nogama slonova, zaprege su bježale vukući za sobom polomljenu i pokidanu ormu, padale su glave ukrašene naušnicama i ruke s mačevima u stisnutoj šaci, miješala se krv ljudi, slonova i konja. U svakome bješe srce zamrlo od žalosti. Junaci kojima su se kola zaplela kotačima, topuzima su razbijali glave jedan drugome jer za drugo oružje nije bilo mjesta. Željni sigurnosti tamo gdje je bilo, hrabri bojovnici hvatahu se za kose, a oružje im bjehu šake, zubi i nokti.

Obje su vojske bile razbijene a ranjavi ratnici, okupani krvlju, gledali su jedan na drugoga, i Sunce se povuče u svoje odaje na zapadu pa se i vojnici povukoše i polako otputiše svaki u svoje logorište.

Razbijeni Arđuninom neizmjernom vještinom i svjesni Dronine nemoći da ispuni svoj zavjet, tvoji su ratnici znali da su pobijeđeni. Yudhišthira je bio više nego dobro zaštićen. Razbijenih oklopa i prekriveni prašinom, tvoji su ratnici bacali oko sebe prestrašene poglede. Provedoše tu noć kao ukleti, premišljajući kako li će se sve ovo završiti. Svuda je vladala mrtva tišina.

U praskozorje idućeg dana Duryodhana ode učitelju Droni i sav mu ogorčen reče: Cijenjeni brahmane, ti si odlučio da nas odvezeš u propast! Yudhišthira ti je jučer bio na dohvatu ruke i, da si ga htio zarobiti, nitko te u tome ne bi mogao spriječiti. Onaj kojega ti želiš zarobiti ne može ti umaći ako si ga jednom ugledao. Ali ti ga nisi zarobio, a to je za mene potpuno neobjašnjivo. Nisi održao svoje obećanje. Znaš li da oni koji su visoka roda nikada ne iznevjere nade što ih polažu u njih oni koji su im odani.

Drona sa zastidje od tih riječi i odgovori: Duryodhano, zbog tebe naprežem sve svoje snage, spretnost i hrabrost.

Takvi prijekori nisu dostojni kralja. Zar ti ne rekoh da, sve dok Arđuna brani Yudhišthiru i tamo gdje se nalazi Govinda, stvoritelj, ničija pomoć ni sila ne pomažu, osim onoga s tri oka, Gospoda Šive. Ja ću danas postrojiti vojsku tako da je ni sami bogovi neće moći razbiti, ali ti, kralju, makni nekako Arđunu s bojišta. Nema ničega što on on u boju ne zna i ne može učiniti. Kada to Drona reče, javiše se Samšaptake i ponovo izazvaše Arđunu na boj pa krenuše s njime na južni dio bojišta.

Bitka koja se tu razvila bješe najbješnija od svih koje su se dotada vidjele. Za to je vrijeme učitelj preuredio vojsku u kružni poredak i krenuo na Yudhišthiru kojega su štitili mnogi junaci. Bili su tu Bhima, Satyaki, Ćekitana, Dhrštadyumna, Kuntibhođa, Drupada, Ghatotkaća, Yudhamanyu, Šikhandin, Virata i mnogi drugi ratnici, ali je njihov otpor popuštao pod bijesom Droninih napada.

Vidjevši kako Drona bijesno navaljuje k njemu, Yudhišthira je na različite načine pokušavao zaustaviti njegovo napredovanje. Najposlije uvidje da Dronu ne može zaustaviti nitko doli mladi Abhimanyu, Arđunin sin, i on taj preteški teret svali na njegova pleća.

Pozva mladoga junaka pa mu reče: O Abhimanyu, samo ti možeš zaustaviti staroga učitelja. Ne možemo probiti ovo okruženje.

Abhimanyu odvrati: Ja želim da moje starješine izvojšte pobjedu. Brzo ću se probiti i lako razbiti taj kružni bojni red koji je napravio Drona jer me je otac naučio kako se to čini. Samo neću moći odatle izaći bude li mi zaprijetila kakva opasnost.

— Prvače među ratnicima — na to će Yudhišthira — samo se ti probij i nama otvori put, a mi ćemo svi navaliti za tobom. Bit ćemo uz tebe da te zaštitimo sa svake strane.

Bhima na to doda: Ja ću, o Abhimanyu, biti odmah iza tebe, a uz mene će ići Dhrštadyumna, Satyaki i sve Panćale i Prabhadrake.

Abhimanyu odgovori: Ja ću se probiti u nepobjedivu Droninu vojsku kao što mušica ulijeće u sjajni oganj. Učinit ću to da ugodim i svojoj majci, a i ujaku. Danas će sva stvorenja gledati kako ja, bespomoćni dječak, rastavljam od života nebrojene neprijatelje! Neka se ne zovem ni Arđunin ni Subhadrin sin ako danas umakne živ onaj tko mi stane na put! — I Abhimanyu naredi svojemu kočijašu Sumitri: Potjeraj konje prema Droninoj vojsci!

— No hajde, potjeraj! — poticao je on Sumitru, a ovaj ga oslovi pa kaza: Ti si blagoslovljen još mnogim danima koji su pred tobom, a veliko je breme što ga Pandave natovariše na tvoja pleća! Najprije prosudi jesi li ili nisi moćan učiniti to pa onda kreni u boj. Učitelj Drona vlada svim najboljim oružjem i iskusan je u boju, a ti si ipak odgajan u velikoj raskoši i u ovakvu se okršaju još nisi ogledao.

A Abhimanyu se nasmija pa odvrati svojemu kočijašu: Sutin sine, tko je taj Drona? Što je cijeli ovaj sabor kšatriya? Ja ću udariti čak i na Indru na njegovu slonu Airavati. Danas nema u mojemu srcu ni najmanjeg straha od svih ovih kšatriya! Cijela ta neprijateljska sila nije vrijedna ni šesnaesti dio mojih moći!

I Abhimanyu se ne osvrnu ne riječi svojega kočijaša nego potaknu: Potjeraj k Droninoj vojsci!

Teško bi se moglo reći da je vozar poslušao zapovijest radosna srca, ali je ipak podjario Abhimanyuove trogodišnje ždrijepce prekrivene zlatnim ormanama. Zlatna kola sa zapregom mladih ždrijebaca okomiše se na vojsku Kurua, Pandave jurnuše za njima.

Vojnici Kurua uzrujano govorahu među sobom: Eno dolazi Abhimanyu! Eno jednoga koji je hrabriji čak i od Arđune! I redovi se Kurua počeše kolebati.

Abhimanyu blistavome oklopu i pod prekrasnim barjakom s likom drveta karnikara napadne na silne ratnike koje je vodio Drona, neustrašiv, nalik na mlada lava koji napada stado slonova. Sudar je bio užasan. Abhimanyu se, naočigled Droni i potpuno sam, u silovitom jurišu probi kroz bojni red Kurua tako da među njima ne bijaše ni jednoga strijelca koji bi uspio spriječiti mladoga viteza u njegovu napredovanju k Droni. Abhimanyuove su strijele sijevale poput munja i hrpe pobijenih rasle su oko njega kao gomila panjeva oko žrtvenog oltara.

Oblaci su strijela sa svih strana zasipali neustrašiva Arđunina sina, ali on ih je spretno obarao svojima. Veliki Karna, najcjenjeniji među strijelcima, stotine puta pogađao je mladića svojim najboljim oružjem, ali ovaj usprkos tome nije uzmaknuo. Mačem i strijelama svuda je stizao svoje protivnike. Dhrtaraštrovići su vidjeli kako Subhadrin sin sasvim sam svojim brušenim strijelama obara čitave redove vojske Kurua pa stadoše jedan na drugoga pogledavati s tjeskobom.

Usta im se osušiše, obli ih znoj, a kosa im se nakostriješi, dok su im oči nemirno poigravale. Izgubivši nadu da će pobijediti svojega neprijatelja, oni počeše misliti kako da izvuku žive glave. Dozivahu se među sobom po imenima osobnim i porodičnim i, napuštajući svoje ranjene sinove, očeve, rođake i prijatelje, okrenuše svoje slonove, konje i kola pokušavajući umaknuti odatle.

Ljutiti se Duryodhana sam usmjeri na Subhadrina sina. Vidjevši to, Drona reče ratnicima Kurua: Spašavajte kralja jer neustrašivi Abhimanyu ubija svakoga na koga se okomi.

Tada, sa strahom u srcu, mnogi veliki ratnici okružiše Duryodhanu, dok su Drona, Dronin sin, Kripa, Karna, Krtavarman i mnogi drugi sipali svoje strijele po mladome junaku, trudeći sa da ga zaustave. Sa svih strana opkolili su ga mnogobrojnim četama i stali ga obasipati svakojakim oružjem koje je on obarao svojim strijelama i zauzvrat pogađao tijela svojih protivnika.

Mladi je Arđunin sin poput kopna zaustavio sve to nepregledno more Kurua. Teško izranjan protivničkim strijelama, Abhimanyu probi svojom strijelom Karnin oklop. Hitac prođe kroz Karnu i žabi se u zemlju kao kad zmija uđe u mravinjak. Ljuto ranjeni Karna ostade sasvim bespomoćan i drhteći cijelim tijelom kao brijeg uzdrman potresom.

Srditi Abhimanyu bješe nalik na Yami dok je jezdio bojištem i mnogi veliki junaci pogiboše od njegove ruke. Izboden njegovim strijelama, Šalva se bez svijesti sruši na sjedalo svojih kola, a njegova se vojska razbježa. Mlađi brat vladara Madre izgubi glavu dok je, zaslijepljen bijesom u jurišu, obasipao Abhimanyua svojim strijelama, a njegova kola, kočijaš i zaprega bijahu raskomadani.

Abhimanyu se tako hitro kretao po svojim kolima da ga oko nije moglo pratiti. Samo se vidio njegov luk kako treperi i kruži poput sjajnoga jesenjskog Sunca, a njegovo brujanje i pljesak dlanova mladoga junaka bjehu nalik na grmljavinu oblaka.

Abhimanyu bijaše bijesan, ali iz skromnosti i poštovanja prema starijima borio se blago imajući obzira prema protivničkim junacima. Ali malo-pomalo on posta žestok kao slavni tvorac dana kada prođe doba jesenjih kiša. Pred očima učitelja Drone pljuštale su stotine i tisuće strijela različitih vrsta i zasipale Duryodhanin odjel bojnih kola. Ljuto pritisnut silom oružja slavnoga junaka, odjel mu okrenu leđa.

Raširenih očiju od ushićenja učitelj se Drona primače Kripi pa prozbori: Eno tamo mladoga Subhadrina sina kako dolazi na čelu Pandava radujući srca svojih prijatelja i rođaka! Samo da poželi, on bi mogao pobiti svekoliku ovu vojsku, ali čini se da zbog nekoga razloga ne želi.

Te riječi pogodiše kralja Duryodhanu pravo u srce. Gledao je učitelja blijedo se osmjehujući, pa onda kaza Karni i Duššasani: Učitelj svega kšatriyskoga staleža i prvak među znalcima brahmana od zaprepaštenja ne dolazi na misao da bi trebalo ubiti ovoga Arđunina sina. Ako pred Dronu kao neprijatelj izađe i sam Uništitelj glavom, ni on mu neće moći umaći živ. Doista je kao što kažem! Ono je tamo Arđunin sin, a Arđuna je Dronin učenik. Zato učitelj štiti ovoga mladunca. Ljudima koji su puni vrlina uvijek su dragi njihovi učenici, a i sinovi njihovih učenika. Mladi se Arđunin sin silno uzoholio zato što ga učitelj štedi. Zato ne gubite vrijeme! Uništite ga!

Na to Duššasana reče svojemu starijemu bratu: Veliki kralju, kunem ti se da ću danas ubiti Abhimanyua naočigled mrskih Pandava i Panćala! — I hvalisavi kraljević potjera svoja kola na Abhimanyua. Dugo su se borili obilazeći jedan oko drugoga i mnoge su strijele i koplja potrošili.

Onda Abhimanyu, koji se veselio ovome dvoboju, reče Duššasani: Ti si smrtno uvrijedio moje najbliže! — I pusti na njega dugačku oštrovrhu strijelu koja se sve do repa zari u prsa Dhrtaraštrina sina, kao otrovna zmija u mravinjak. Ranjeni kraljević ispusti iz ruku luk i štit i pade onesviješten na dno svojih kola koja njegov vozar odveze izvan okršaja.

Tada na Abhimanyua krenu Karnin mlađi brat i s deset strijela pogodi i njega i vozara i suncobran i konje, a na to se u vojsci Kurua podiže radosna graja. Abhimanyu se, međutim, samo smješkao. Zatim žestoko nategnu svoj luk i jednom jedinom strijelom otkinu glavu svome protivniku a ona se otkotrlja dok je on padao poput drveta karnikara[6] koje je oluja oborila s vrha planine.

Pod tučom Abhimanyuovih strijela i sam se Karna morao povući, a bol mu je palio srce. Dok je mladi junak puhao u svoju školjku, čete su se Kurua povlačile. Bojište bijaše krcato bezglavim truplima. U strahu od njegovih vrsnih strijela vojnici su bježali pred njime ubijajući ispred sebe svoje drugove.

Yudhišthira je na čelu kšatriyskih prvaka krenuo u juriš i svi udariše putem koji im je prekrčio mladi Abhimanyu, a vojska Kurua naže bježati pred njima.

Kada to vidje snažni Dhrtaraštrin zet Đayadratha, krenu na juriš da zaustavi Pandave.

Još otprije bješe zamrzio Pandave jer ga jednom bijaše porazio Bhima. Otada se posvetio najstrožemu isposništvu podnoseći glad, žeđ i vrućinu i mršaveći sve dok vene na njegovu tijelu ne postadoše vidljive. Neprestano je izgovarao vječne riječi Veda iskazujući tako svoju predanost bogu Mahadevi. To slavno božanstvo uvijek je blagonaklono prema onima koji su mu odani i tako mu se najzad smilovalo i ispunilo mu želju. A želja je bila da sam uspije u boju zaustaviti sve Pandave. Mahadeva mu dođe u san i reče: Ljubazniče, ja ću ispuniti tvoju želju i, kada budeš stao pred Pandave, oni neće proći mimo tebe, osim ako Arđuna bude među njima.

— Neka bude tako! — odgovori Đayadratha i probudi se iz drijemeža.

Ta mu se želja sada ispunila. Silni Đayadratha stajaše pred vojskom Pandava i nitko nije mogao proći pored njega.

Onda Drona i njegov sin, a s njima Brhadbala, Kripa, Duryodhana, Karna, Krtavarman i Šakuni nagrnuše na nepobjedivoga Arđunina sina, ali se ubrzo svi moradoše povući. Ostao je još samo Lakšmana, Duryodhanin sin, odrastao u obilju, vrstan strijelac i neustrašiv zbog svoje oholosti i neiskustva. On napade na Abhimanyua, a Duryodhana se vrati iz straha za sinovljev život. Za Duryodhanom se vratiše i svi ostali i poslaše na svojega neprijatelja pravu poplavu strijela i kopalja.

Mladi je ratnik sve to oružje razgonio kao suh vjetar gomile oblaka. Onda reče Dhrtaraštrinu unuku: Dobro pogledaj ovaj svijet jer ćeš uskoro stići na onaj. Poslat ću te u Yamino stanište naočigled svih tvojih rođaka.

I on stavi na tetivu strijelu široka vrha, nalik na zmiju upravo izašlu iz staroga svlaka, pa njome odrubi lijepu Lakšmaninu glavu koju su krasile naušnice i lijepi uvojci. Na sve strane začuše se vapaji, a Duryodhana se pomami od bijesa i poče nagoniti kšatriye da ubiju Abhimanyua.

Opet na mladoga junaka krenuše Drona, Kripa, Karna i Dronin sin, a za njima navališe Nišade i Kalinge i stadoše mu na put u svojim sjajnim oklopima. Srca probijena Abhimanyuovom strijelom pade Brhadbala, vladar Kosala, Drona je morao pomagati svojemu sinu, Karna bijaše okupan u vlastitoj krvi, a pogibe i sin kralja Krathe i još mnogi drugi.

Tada Šakuni reče Duryodhani: Napadnimo ga svi zajedno i satrimo ga! Pitajmo Dronu i Kripu, oni će nam reći što da činimo! A Karna reče Droni: Abhamanyu nas desetkuje! Reci kako da ga ubijemo? Sve će nas pobiti ako se budemo borili pojedinačno.

Rad s Osho tarot simbolima, jedna je od najučikovitijih metoda otkrivanja nesvjesnih (potisnutih) obrazaca, kroz 'razgovor' sa samim sobom...dokazano mojim dugogodišnjim radom kroz vlastito iskustvo i iskustvo ostalih sudionika!

 

  TEČAJ OSHO ZEN TAROTA!

Prijave i info:

Maja Cvjetanović Laboš

majalabos@gmail.com

 098/953 7245

Grupni i inividaulni tečaj OSHO ZEN TAROTA!

(za one izvan Zagreba, i one koji to žele, također i  putem skype-a!)

https://www.magicus.info/sadrzaj/naslovnica/tecaj-osho-zen-tarota-moja-prica-
 https://www.magicus.info/sadrzaj/naslovnica/nasi-novi-naslovi#.WPXuhV5ZbW8.facebook

Pregled najnovijih komentara Osobne stranice svih članova kluba

DUHOVNOST

LIPANJ...

METODE I TEHNIKE

BRZI CHAT

Cijeli Chat

TAROT I OSTALE METODE

MAGIJA

MAGAZIN

Magicusov besplatni S O S tel. 'SLUŠAMO VAS' za osobe treće dobiMAGIFON - temeljit uvid u Vašu sudbinuPitajte Tarot, besplatni odgovori DA/NEPitaj I ChingAnđeliProricanje runamaSudbinske karte, ciganiceOstvarenje željaLenormand karte

OGLASI

Harša knjigeDamanhurSong of SilenceSpirit of TaraIndigo svijetPranic HealingSharkUdruga magicusUdruga leptirićiSmart studioHipnoza ZagrebKreativna akademijaSvijet jogeInfo izlog

Jeste li propustili aktivacijsku e-mail poruku?

Javite nam se na info@magicus.info

MAHABHARATA - Bhišmaparvan 9 MAHABHARATA - Dronaparvan 2