Odigraj "Tarot DA/NE"

Kalendar događanja

Član mlabos

Upisao:

mlabos

OBJAVLJENO:

PROČITANO

81

PUTA

MAHABHARATA - Dronaparvan 8

MAHABHARATA - Dronaparvan 8
Dronin sin Ašvatthaman gledao je to bježanje s druge strane bojišta pa i njega zazebe oko srca i On se kroz opći metež i gužvu probi do kralja Duryodhane i vidje ga gdje gorko plače. — Veliki kralju — upita Ašvatthaman — zašto tvoji ratnici bježe kao da ih je uplašila sama Smrt?

I neumoljivi rakšasa očiju zakrvavljenih od bijesa uzletje u visine i glasno se nasmija, a onda stadoše padati na Karnu koplja velika kao kolna ruda. Karna još izdaleka rasprši i tu opsjenu i pobi rakšase koje su pratile Ghatotkaću, zajedno s njihovim bojnim konjima i slonovima. Karna bijaše doista sličan samome Agniju koji proždire stvorenja na kraju yuge.

Na to se Ghatotkaća ugrize za donju usnu i pljesnu dlanom o dlan pa se opet nađe na svojim kolima stvorenim silom privida. U njih bijahu upregnuti magarci s licima pisača, veliki kao slonovi. Tada ljutiti rakšasa baci na Sutina sina Rudrinu tvorevinu ašani, opremljenu s osam koluta,[17] ali Karna ostavi svoj luk, skoči s kola i uhvati ašani pa je baci natrag na Ghatotkaću. Ovaj pak hitro skoči sa svojih kola, koja blistavo oružje spali u pepeo zajedno sa zapregom, vozarom i barjakom, pa se onda probi u zemlju i nesta u njezinoj unutrašnjosti. Tom se Karninu podvigu čak i bogovi zadiviše.

Vidjevši da mu je čarolija uništena, Hidimbin se sin opet učini nevidljivim pa reče Vaikartani: E, sada ću ti doći glave!

I on prizva užasno oružje koje pobi Karninu zapregu i vozara, a Karna na to prekri nebo oblakom svojih strijela. Imao je tako laku ruku da nitko nije mogao vidjeti kada je posezao u tobolac, stavljao strijele u tetivu ili naperivši odapinjao.

Tada ugledasmo užas što ga je svojom čarolijom stvorio rakšasa. Vidjesmo na nebu nešto što nam je sličilo na goleme crvene oblake u kojima je buktio strašan oganj. Iz toga oblaka, kralju Kurua, sijevale su munje i ognjeni jezici! Iz njega je dopirala zaglušna tutnjava kao kada se odjednom udara o tisuću bubnjeva. Pljuštale su iz njega strijele sa zlatnim krilima i koplja i svakojako slično oružje.

Padalo je odatle i stijenje i tisuće gromova i stotine koluta i oštrica sjajnih kao oganj. Nasta njiska umirućih konja i tulež slonova koji su se pogođeni gromom i krika ratnika koji su ginuli od različita oružja, pod tim strahovitim daždom Duryodhanina je vojska u bolovima teturala preko ravnice. Taj surovi pokolj kšatriya nije dugo potrajao, a Kurui, koje kao da je proganjala sama Smrt, nagnuše bježati zapomažući: Bjež' te, Kurui, sve je propalo! Za ljubav Pandavama tuku nas bogovi s Indrom na čelu!

Karna tada skoči sa svojih neupotrebljivih kola vidjevši da su sva njegova nebeska oružja osujećena Ghatotkaćinim opsjenama. On pribra i napregne svoj um tražeći izlaz iz te nevolje. U taj čas Kurui povikaše: O Karno, smakni ovoga rakšasu tvojim kopljem! I Dhrtaraštrini sinovi, a i svi Kurui na pragu su propasti! Pogubi ovoga groznog rakšasu kopljem koje ti je dao Vasava, a s Pandavama će se boriti oni koji budu preživjeli današnji pokolj.

Gledao je Karna vojsku Kurua zgromljenu užasom i slušao njihove vapaje, a onda pogleda rakšasu, još uvijek živa i čila u ovoj strašnoj noći, i onda odluči se baciti svoje koplje. Jarost je buktala u njemu jer se nije mogao oduprijeti rakšasinim napadima pa uze u ruke to koplje, prvo među svim pobjedonosnim kopljima, i odluči se njime oduzeti život rakšasi.

To je koplje nad kopljima, opleteno vrpcama, nalik na jezik samoga Uništitelja ili na sestru same Smrti, to blistavo i strašno oružje koje je izgledalo kao da žeđa za krvlju koje je Indra dao Karni u zamjenu za njegove naušnice i oklop, koje je on godinama čuvao za boj u kojemu će njime ubiti Arđunu, sada je Karna uperio na Ghatotkaću! Kada Ghatotkaća ugleda to vrsno oružje, moćno da probije tijelo svakoga protivnika, on stade bježati. Načinio je sebe velikim poput planine Vindhya, izazvao žestoke vjetrove, a gromovi uz tutanj udarahu o zemIju.

Razbivši sjajne opsjene što ih je stvorio Ghatotkaća, blistavo koplje prođe pravo kroz njegova prsa, vinu se u noć i odletje nestavši među zvijezdama. Kralju, u trenutku kada je koplje probilo Ghatotkaćino srce, on zablista nalik na planinu ili golemi oblak, urliknu i pade rastavljen od života Indrinim kopljem.

To bješe zadnje junačko djelo što ga je učinio svojim neprijateljima na propast. Dok je umirao, kralju, on se sruši na dio tvoje vojske i svojom težinom zdrobi mnoge ratnike. Padajući, rakšasino se tijelo povećavalo jer je želio da učini dobro Pandavama te je tako, ispuštajući posljednji dah, pobio cijelu akšauhini tvoje vojske.

Podiže se silan urlik, tresak doboša, cilik cimbala i jeka školjaka. Vidjevši da su priviđenja što ih je rakšasa stvorio nestala, Kurui su radosno klicali. A Karni se ukazaše počasti kao da je Indra glavom i on se pope na kola do tvojega sina Duryodhane.

Pandave obuze velika žalost jer Ghatotkaća ležaše mrtav, nalik na razrušenu planinu. Samo se Krišna veselio. On razdragano zagrli Arđunu pa mu kaza: Velika je moja radost, Arđuno! Saslušaj me i tvoja će tuga odmah nestati: Karna je bacio na Ghatotkaću svoje oružje šakti i zato se može reći da je i sam već poginuo! Na svijetu ne bijaše čovjeka koji bi mu se mogao oduprijeti. Nasreću, on više nema svoj prirodni oklop, a nema više ni naušnice.

On više nema ni svoje nepromašivo koplje i to samo zbog Ghatotkaće! Karna je sada kao svaki čovjek i bit će prilike da i on pogine. Kada kotač njegovih kola bude utonuo u kot i blato, ti iskoristi priliku i svu pažnju i napor usmjeri samo na to da ga rastaviš od života, jer će biti zauzet tom nezgodom. Ja ću ti dati znak kada dođe vrijeme da to učiniš.

— Ja sam taj — nastavi Krišna — koji je uz pomoć Karne i njegova koplja uzeo život Bhiminu sinu. Da ga u ovom okršaju Karna nije pogubio, ja bih sam pogubio Bhiminog sina Ghatotkaću. Dosada sam ga štedio samo da bih tebi učinio dobro. Taj rakšasa uvijek je bio skrnavio žrtve i neprijateljevao s brahmanima.

Dhrtaraštra reče Sanđayi: moj je sin zadrti svađalica. Tašt je na svoju pamet. Zašto, suto, nisu Duryodhana ili taj umni Karna već bacili na Arđunu to sudbonosno koplje.

Sanđaya mu odvrati: Kralju, svake su večeri Duryodhana, Šakuni, Duššasana i Karna o tome raspravljali, a ja sam bio prisutan. Krišna je Pandavama zaštitnik, on je njihova moć i njihov predvodnik. Istina je da bi, ubije li Karna Arđunu, sva zemlja morala pasti pod tvoju vlast. Pa ipak, svaki put kad počne bitka, mi smo zaboravljali na našu odluku.

Sanđaya nastavi svoje kazivanje: I tigroliki Satyaki čija je hrabrost nenadmašna postavio je to isto pitanje Krišni, a Vasudeva mu odgovori: Prvače među ratnicima, ja sam svaki put omamio Radhina sina i on je zaboravljao da mora baciti to koplje i ubiti njime Arđunu. Nisam imao sna ni pokoja sve dok ne uklonih tu opasnost koja je prijetila Arđuni.

Kada te noći od Karnine ruke pogibe rakšasa Ghatotkaća, sva tvoja vojska, kralju, kliknu od radosti i u taj mrkli noćni čas oni nemilice navališe na vojsku Pandava i počeše je ubijati. Kralj Yudhišthira gledao je to i obuze ga žalost i oslovi Bhimu: Moćni viteže, odupri se ovoj navali Dhrtaraštrine sile. Otkada je poginuo Hidimbin sin, ja sam sav pomućen.

Snuždenoga Yudhišthiru spazio je Krišna pa mu reče ovako: Kuntin sine, ne daj žalosti da te obhrva! Budeš li se prepustio tugovanju, naša će pobjeda biti u opasnosti.

Na to Yudhišthira obrisa oči rukama pa odgovori: Moćnoruki, nije meni poznat uzvišeni put dužnosti, ali mi je na umu da onoga tko zaboravi učinjene mu usluge snalaze posljedice teške kao da je ubio brahmana. Dok smo živjeli u šumi, taj nam je isti plemeniti Hidimbin sin učinio mnoga dobra.

Zaista, učinio je mnoga zadivljujuća junačka djela, samo da bi meni ugodio. Bio mi je odan i volio me je, a i ja sam njega! Junače Vrišnija, izagaram od žalosti za njim i zato sam se sneveselio!

I Yudhišthira se žurno zaputi tamo gdje se vidio Karna kako s lukom u ruci silovito puše u svoju školjku.

Ta je noć trajala devet sati, ali se njima činilo da joj nema kraja. Dok su se tako međusobno sakatili i ubijali, dođe i ponoć i san im teško pritisnu oči pa se kšatrije osjetiše bezvoljnima i neveselima. Ne bijaše više dovoljno oružja ni u tvojoj ni u njegovoj vojsci, ali skromni i krjepki vojnici još su se uvijek držali dužnosti svojega staleža i nisu napuštali svoje mjesto.

Neki su se ipak, obnevidjeli od umora, spuštali na zemlju odloživši svoje oružje, a neki klonuše na leđima slonova ili na kolima ili pak na konjskim leđima. A bilo je i takvih koji su zaspale ratnike slali na put u Yaminu kuću. Drugi su spavali sanjajući, i lišeni osjetila, ubijali sebe ili svoje drugove misleći da su im svi neprijatelji. Doista, i takvi su se borili u ovome jezivom boju i iz njihovih su se usta mogli čuti svakakvi poklici. Mnogi su, ošamućeni od sanjivosti, poginuli a da i nisu znali šta im se događa.

Arđuna vidje u kakvu je stanju vojska pa povika: Od sna ste obnevidjeli i od napora se iscrpli! Ako vam je volja, počinite ovdje, na bojištu, i vi i vaše životinje, a kada Mjesec izađe, o Kurui i Pandave, možete se opet boriti i sebi osvojiti mjesto na nebesima!

Svekolika se izmučena vojska spusti, Bharato, da prilegne, hvaleći te dobronamjerne riječi. I tvoja se vojska obradovala, kralju, radujući se snu i odmoru, i svi su od svega srca blagosiljali Arđunu. Čim izrekoše svoje blagoslove, veliki ratnici zašutješe i klonuše neki na konjska leđa, neki na pod kola, neki na slonovski vrat, a neki na golu zemlju. Izmučeni prevelikim naporima, vojnici prekinuše boj i utonuše u san — i ljudi i konji i slonovi.

Onda izađe Mjesec, gospodar vodenih ljiljana i radost očima, bjeloput kao obrazi prelijepe djevojke, te ukrasi stranu svijeta nad kojom gospodari[18] Indra. Taj ljubavnik svih rasadišta ljiljana procvjetao je na obzorju zaokrugljen i blistav poput Kamina luka, sladak i zamaman kao smiješak na usnama sramežljive nevjeste i svijetao kao tijelo Mahadevina bika.[19] Božanski gospodin kojemu je znamenje zec pokaza se i svoje jasne zrake rasu svuda naokolo. Svjetlost obasja svijet, a neopisiva tmina koja je sve skrivala pobježe i rasprši se.

Gdjekoja od stvorenja što se šuljaju kroz noćne mrkline odustaše od svojih namjera na ovome skoro danjem svijetlu, a ostala nastaviše tumarati okolicom. Mjesečeve zrake razbudiše i ovo more vojnika koji kao da procvjetaše poput nepreglednog mnoštva lopoča koje su probudili sunčevi zraci.

I tada, gospodaru, na propast zemaljskim stanovnicima, započe na Zemlji opet okršaj među ljudima koji su žudjeli za nebesima. Srditi Duryodhana primače se tada Droni i oslovi ga naumivši ga naljutiti i podbosti: Ti štediš Pandave i oni zato stalno pobjeđuju. U tebi su sva nebesnička oružja, a i ona koja pripadaju Brahmanu, ali ti opraštaš Pandavama valjda zbog toga što se stalno prisjećaš da su ti bili učenici. Ili sve to moram pripisati mojoj lošoj sreći?

Te pogrde rasrdiše Dronu i on, kralju, bijesno odvrati tvojemu sinu: Usprkos mojoj starosti, Duryodhano, ja u boju naprežem sve svoje snage! Sav onaj narod malo se razumije u oružje, a ja tu nauku vrlo dobro poznajem. Pobijem li sve te ljude samo da bih pobijedio, bit će to sramno djelo, takvo da gorega ne može biti!

Ali ja ću izvršiti ono što ti je na umu, Kauravo, ako mi ti budeš naredio! Drukčije ne može biti. Dopustit ću svojoj vještini da se razmahne i pobit ću sve Panćale. Tek kada to izvršim, dopustit ću si da skinem ovaj svoj oklop! Ja ti se na to zaklinjem, kralju! Misliš li ti da se Arđuna umorio od ove bitke? Misliš li da mu se ljudsko biće može oduprijeti? Zar nisi, kralju, rođenim očima gledao kako on satire tvoju vojsku usprkos svim njenim junačkim naporima da ga zaustavi?

Ti si bezdušni grješnik koji u svakoga sumnja! Spreman si ocrniti i onoga tko je uvijek odan tvojemu dobru. Izađi sam pred Kuntina sina i bori se za svoju stvar! Ti si visokorodni kšatriya, ti si želio rat! Zbog čega si u smrt otjerao sve te nedužne kšatriye? Ti si korijen sve ove omraze! Tvoj mudri ujak dobro zna dužnosti kšatriye, o Gandharin sine, pa neka on, veliki kockar, stane na metu Arđuni! On je rob kockarskih strasti, vješto barata kockama i vičan je lukavštinama i podvalama!

On je kockar varalica koji zna sve podmukle majstorije i on će u boju nadbiti Pandave! Eno, tamo je Panduov sin i tvoj smrtni neprijatelj, stoji pred tobom, a ti obavi dužnosti kšatriye! Zaslužit ćeš svaku pohvalu budeš li poginuo od njegove ruke! Nadijelio si se milostinje, nauživao se svakojakih slasti, stekao si blaga koliko god ti je srce žudjelo, nisi ostao nikome dužan i učinio si sve što čovjek mora učiniti. Stoga se sada ne boj! Pođi i ogledaj se s Arđunom! — tako rekavši Drona krenu u boj.

Tri četvrtine noći bjehu već minule, kralju, kada je bitka ponovno počela i kada se opet sudariše Kurui i Pandave. Obje su strane opet bile čile i vesele. Nije prošlo dugo, a pojavio se Sunčev kočijaš prigušujući Mjesečevo svjetlo i nebo se zacrvenjelo poput bakra. Na istoku se razliše crvene Sunčeve zrake, a onda se pojavi i Sunce, nalik na okruglu ploču od zlata. U taj čas svi Kurui i Pandave siđoše sa svojih vozila i životinja pa sklopljenih ruku i lica okrenutih Suncu izgovoriše svoje molitve praskozorju.

Boj ponovo započe i Arđuna je, obodren Bhiminim i Krišninim rječima, ubrzo nadvladao i Dronu i Karnu odolijevajući svojim neprijateljima koji su ga okruživali. Mnogi su prvaci kšatriya naprezali sve svoje snage da ga zaustave, ali on je i dalje napredovao na čelu svojih četa.

Tada se Drona povuče na sjever i tamo utvrdi svoje položaje. Panćale su se odupirale Droni, ali njihova vojska bješe na velikoj muci. Na nepobjedivog ratnika koji je gospodario bojištem krenuše tada kraljevi Drupada i Virata, a s njima pođoše tri Drupadina unuka i veliki strijelci Ćediji.

Tri Dronine britke strijele ubiše tri Drupadina unuka, a potom učitelj odape dvije dobro kaljene strijele širokih vrhova i one otpraviše u Yamino konačište kraljeve Drupadu i Viratu. Izgibe od njegove ruke i nebrojeno mnoštvo Kekaya, Ćedija, Matsya i Panćala ali, kada padoše Drupada i Virata i tri Drupadina unuka, u kraljeviću se Dhrštadyumni neviđenom žestinom rasplamsa gnjev i on se zakle pred svim ratnicima: Neka uzalud budu sva moja dobra djela ako Drona izvuče živu glavu ili ako mu pođe za rukom da me pobijedi!

I tada Panćale udariše na Dronu s jedne strane, a Arđuna s druge strane. Mnogi ratnici koji su se protekle noći zdušno borili padahu sada sada bez svijesti od pretjerana umora, gladi i žeđi. Opet su sve zakrili prašina i ratnici žudni pobjede ubijahu svakoga tko im je dolazio pod ruku, bio on prijatelj ili neprijatelj. Uskoro puhnu vjetar, a zemni se prah natopi krvlju pa se opet moglo gledati.

Učitelj i učenik, Drona i Arđuna, dvojica najvećih ratnika, udariše jedan na drugoga i sve strane svijeta zablistaše svjetlošću oružja koje su njih dvojica slali jedan na drugoga. Gledali su to rišiji pa rekoše: U učitelju je sabrana sva nauka, a u Panduovu sinu i nauka i vještina. U Droni je sve junaštvo, a u Arđuni i junaštvo i moć. Njima se dvojici u boju nitko ne može oduprijeti. Da to požele, mogli bi uništiti cijeli svijet i sve bogove s njim. — Tako rekoše sva vidljiva i nevidljiva bića gledajući okršaj te dvojice junaka.

Tada plemeniti Drona prizva Brahmanovo oružje i zemlja se zatrese, uzdrhtaše planine i vode, puhnuše strašni vihori, a uzburkano se more podiže. Silan strah obuze vojske, a i sva ostala stvorenja kada taj veliki ratnik podiže svoje oružje, ali Arđuna poništi to Brahmanovo oružje vlastitim i sve se u prirodi namah umiri. Budući da ni jedan od njih dvojice ne mogaše nadavladati svojega protivnika, započe na bojištu opći pokolj i velika pomutnja.

U tome okršaju Satyaki ugleda kralja Kurua i pohrli k njemu, a tada se obojica sjetiše njihova dječačkog drugovanja i s radošću pogledaše jedan drugoga i obojica se osmijehnuše. Kralj Duryodhana prokle tada u sebi sve svoje naopake postupke i oslovi svojega dragoga prijatelja: Neka je prokleta srdžba, prijatelju, i neka je prokleta osvetoljubivost! Prokleti neka su kšatriyski običaji, sila i vještina kad nas dvojica perimo sada svoje oružje jedan na drugoga! Nekada bijasmo jedan drugome draži od života!

A Satyaki, poznavalac mnogoga moćnog oružja, kralju, uze u ruku nekoliko oštrih strijela pa mu odgovori i dalje se osmjehujući: Nije ovo sabor, kraljeviću, a nije ni stanište našeg učitelja gdje smo se zajednički zabavljali.

Na to Duryodhana odvrati: Poglavaru Šinija, kamo nestadoše naše igre iz djetinjstva? Kako li se nađosmo u ovome ratu? Čini se da se Vremenu ne može ništa oduprijeti. Žudimo za blagom, a što će nam blago kada ovdje zbog njega međusobno ubijamo?

Na te riječi kralja Duryodhane Satyaki odgovori: Oduvijek je bio kšatriyski običaj da se moraju boriti čak i protiv svojih vlastitih učitelja. Ako sam ti doista drag, kralju, ne oklijevaj, već me pogubi! Pomoći ćeš mi da dospijem onamo kamo odlaze pravednici. Nemam nikakve želje biti svjedok propasti svojih prijatelja!

I rekavši to, kralju Satyaki hitro jurnu na Duryodhanu prezirući strah i ne mareći za svoj život. Sasjekao je sve Duryodhanine strijele, a naposljetku i luk sa strijelom na njemu pa onda zasu protivnika pljuskom svojih strijela. Duryodhana je morao preći na druga kola i povući se mučen žestokim bolima od brojnih rana koje mu je nanio Satyaki.

Drona je i dalje pravio pokolj među Panćalama. Mudri je Krišna vidio da njegove stijele ugrožavaju vojsku Pandava i da se ratnici u strahu kolebaju pa se obrati Arđuni: Ovaj glavar svih bojovnika ne može pretrpjeti poraz ni od samih bogova, pa makar im i sam Indra stajao na čelu. O Panduovi sinovi, ako vam je stalo da pobijedite, morate odbaciti pravila dharme i poslužiti se lukavstvom. Ne bude li tako, Drona će nas sve pobiti. Ja znam da će Drona ostaviti svoje oružje samo ako sazna da mu je sin poginuo. Zato neka mu netko kaže da je Ašvatthaman pao u boju!

Kuntin sin Arđuna nije se dao na ovo privoljeti. Ostali se suglasiše premda je Yudhišthira pristao na jedvite jade. Tada moćnoruki Bhima svojim buzdohanom ubi golema i strašna slona po imenu Ašvatthaman koji je pripadao Indravarmanu, poglavici Malava, Yudhišthirinih saveznika. Onda se on kroz bojni metež primaknu Droni pa viknu, pomalo sramežljivo: Ašvatthaman je poginuo!

On je pritom govorio o slonu Ašvatthamanu i tako reče laž premda je govorio nešto što bijaše istina. Kada Drona ču tu strašnu vijest, njemu se učini da će mu se udovi rastopiti poput pijeska u vodi. Ali odmah se pribrao sjetivši se sinovljeve ratničke vještine i pomisli da je ta vijest ipak lažna. Ostao je nepokolebljiv i okomio sa na Dhrštadyumnu odlučen da pogubi tog junaka kojemu bješe određeno da bude njegov pogubitelj. Oborio je na njega dažd svojih strijela i pobio dvadeset tisuća Panćala. Vitez Drona blistao je usred tog strašnog okršaja nalik na bezdimni oganj.

Gledali su Dronu, najljepši ukras bitke, mnogobrojni vidioci i mudraci kako stoji nasred razbojišta donoseći propast svekolikom rodu kšatriya pa se pojaviše pred njim i osloviše ga: Ovaj boj koji biješ nije pravedan! Došao je tren tvoje smrti! Tebi su znana sva poglavlja Veda i sve dužnosti koje su u skladu s istinom.

Ostavi, Drono, svoje oružje i pogledaj nas! Ti si na kraju krajeva, ipak brahman, i ovakva ti djela ne dolikuju. Odloži svoje oružje i raskini opnu zablude koja te obavija! Ti si Brahmanovim oružjem palio ljude na zemlji koji su nevični oružju. Takav čin je nepravda a ti si je počinio!

Dronu je to veoma ožalostilo i on tada odluči saznati istinu od kralja Yudhišthire jer je znao da njegova usta nikada do sada ne rekoše laž i da neistina na bi prešla preko njegovih usana ni zaradi vlasti nad svim trima svjetovima.

Krišna je znao, kralju, da je Drona najveći od svih ratnika i da može zbrisati sve Pandave s lica zemlje i to ga je veoma brinulo. Stoga govoraše kralju Yudhišthiri: Bude li se razjareni Drona i dalje borio, neće proći ni pola dana, a tvoje vojske više neće biti. Istina je to što ti govorim! Ti nas moraš spasiti od Drone! Neistina je u ovakovome času bolja od istine! Onaj koji slaže da bi izvukao živu glavu ne može se ukaljati grijehom. Nema na tebi grijeha ako slažeš djevojku ili svoju ženu a ni ako slažeš da bi spasio brahmana ili kralja.[20]

Na to doda Bhima: Budi siguran da učitelj nije povjerovao mojim riječima. Ako ti je iole stalo do pobjede, poslušaj Krišnin savjet. Tek ako to čuje iz tvojih usta, brahman se neće više boriti.

Spoznaja da se od sudbine ne može umaknuti, a i Bhimina nagovaranja i Krišnini savjeti privolješe napokon Yudhišthiru da se odluči. Užasavao se od neistine, ali je ovu pobjedu od srca želio i stoga on glasno kaza da je Ašvatthaman mrtav, no potom nerazgovjetno doda još i riječ: slon.

Kada je neistina prešla preko Yudhišthirinih usana, njegova zaprega i kočija, koji su dotada stajali i kretali se četiri palca iznad zemljine površine, najednom padoše pa kotači i životinje dodirnuše zemlju.

Dronino srce ispuni ljuti jad te on izgubi svaku volju za životom. Najednom je na svojim plećima osjetio teret krivice zbog svojega sudjelovanja u ovome ratu protiv Pandava i ne mogaše se više boriti s prijašnjom lakoćom i neustrašivošću.

Sin kralja Drupade Dhrštadyumna, koji se bješe rodio iz ognja da Droni donese propast, vidio je da su se od silna bola Droni pomračila sva osjetila pa napadne na njega ne bi li ga rastavio od života. Drona je vidio da Dhrštadyumna nišani strijelom na njega i pomisli da je njegovu tijelu kucnuo zadnji čas pa se brižljivo pripremio da osujeti taj hitac, ali mu se na poziv ne odazva nijedno oružje.

Sve to oružje on je bez prestanka upotrebljavao, iz trena u tren, sva ova četiri dana i jednu noć, i nije ga nikada ponestajalo, a sada, kada bješe već treća petina ovoga, petog dana, on vidje da više nema strijela.[21]

Zato uze drugi nebesnički luk, koji mu je darovao Angiras,[22] i njime sasiječe sve strijele što ih je protivnik odapinjao na njega. Uništio mu je i sve lukove tako da mu naposljetku osta samo mač i buzdohan.

Pošto mu je Drona razbio kola i polomio topuz, Dhrštadyumna posegne za sjajnim mačem i štitom okovanim stotinom blistavih Mjesečevih likova. Moćni se ratnik nadao da će učiniti veliko junačko djelo i probosti prsa Bharadvađina sina, ali se uludo nadao. Ma koliko da je oblijetao i nasrtao na Dronu, ovaj mu ne dade da se dovoljno približi.

Na Yudhišthirinu naredbu sve Srnđaye čilo napadnuše na Bharadvađina sina u namjeri da ga pogube jer se činilo da je veliki ratnik posustao. Treperilo mu je lijevo oko, a lijeva se ruka grčila a nije mu dala mira tuga koja ga je stalno obuzimala dok su mu u sjećanju odzvanjale riječi mudraca. I dalje je jezdio preko polja i satirao nebrojene kšatrije. I poslije dvadeset tisuća koje prije toga bijaše pobio, on rastavi od života još deset puta deset tisuća ratnika.

Najzad razjareni Bhima zaustavi njegova kola i oslovi ga ispod glasa: Da se ne hvataju oružja nitkovi iz staleža brahmana i da oni ne proučavaju ratničke vještine, kšatriye se sada ne bi međusobno uništavale! Kaže se da je suzdržavanje od povrjeđivanja svih stvorenja najveća vrlina, a brahmani da su korijen vrline!

Ti si pak prvi među onima koji su upućeni u znanje o brahmanu. Zar se ne stidiš, brahmane, što si pobio tolike ratnike nagnan neznanjem i svojom ludošću, žudeći za blagom kojim bi ugađao svojim ženama i jedinome sinu? Onaj radi kojega ti živiš i radi kojega si se poslužio oružjem leži sada tamo, iza tvojih leđa, beživotan na razbojištu, a ti to i ne znaš!

Drona je čuo što mu reče Bhima pa odbaci od sebe luk, ostavi na stranu sve oružje i spusti se na sjedište kola predavši se yogi a sva stvorenja odahnuše i oslobodiše se straha.

Dhrštadyumna vidje da mu se pružila prilika pa odloži svoj luk sa strijelom na njemu na pod kola, a prihvati mač i pribra svu svoju snagu. Kada je skočio sa svojega vozila i jurnuo prema Droni, začuše se užasnuti krici i glasno negodovanje i među ljudima i među ostalim stvorenjima, a Drona je, odbacivši sve svoje oružje, sjedio u stanju najviše smirenosti i obasjan svojim isposničkim zaslugama.

Svoje je srce usmjerio k Višnuu, Svevišnjemu i Prapočetnom Biću, i sjeđaše tako zatvorenih očiju, oborivši glavu i lako se isprsivši. Počinuvši u stanju Dobrote, sve je svoje biće posvetio zadubljenju misleći na sveti slog OM koji je znamenje brahmana. Čuvajući u svijesti misao o Silnome, Svemogućemu i Nepropadljivome Gospodu bogova, veliki isposnik i učitelj, sjajni Drona otpusti se u nebo kojega se i najpobožniji domognu. Kada se to zbilo i Drona se uputio k nebesima, tamo kao da zasja još jedno Sunce i cijela nebesa bijahu obasjana podjednakim blještavilom.

Među ljudima smo samo nas petorica gledali kako plemeniti Drona odlazi utonuo u yogu prema prostorima najvišega blaženstva. To smo Dhananđaya, Ašvatthaman, Vasudeva, kralj Yudhišthira i ja. Nitko drugi nije mogao vidjeti mudroga yogina Dronu kada je odlazio s ovoga svijeta.

Tada Dhrštadyumna, dok su ga svi naokolo grdili, ščepa beživotnu Droninu glavu pa je privuče i odrubi svojim mačem. Za to vrijeme njegov neprijatelj nije pustio ni glasa od sebe. Pogubivši svojega protivnika, on pusti lavlji urlik i u pomamnoj radosti stade vitlati mačem.

Kada je Drona poginuo, vojska Kurua okrene mu leđa. Nitko ih više nije mogao zadržavati, pa čak ni dični Karna, veliki ratnik, jer se strah bijaše i njemu uvukao u srce. Bježao je i on zajedno s njima. Dronin sin Ašvatthaman gledao je to bježanje s druge strane bojišta pa i njega zazebe oko srca i On se kroz opći metež i gužvu probi do kralja Duryodhane i vidje ga gdje gorko plače.

— Veliki kralju — upita Ašvatthaman — zašto tvoji ratnici bježe kao da ih je uplašila sama Smrt? Među bjeguncima vidim čak i samoga Karnu! Šta se to događa, gospodaru?

Ali Duryodhana ne mogaše prozboriti ni riječi, već učitelj Kripa ispriča Ašvatthamanu kako je Drona bio prevaren. Shrvan žalošću, Dronin je sin neko vrijeme šutio a onda progovori: Moj je otac poginuo slavno i sada mu je mjesto među bogovima. Kao ratnik on im bješe ravan. Pandave i Panćale platit će mi za njegovu glavu. Moj otac neće ostati neosvećen!

Ostavši bez svojega starješine, slomljena i razbijena vojska Kurua okupila se oko kralja Duryodhane. Svi su žalili za starim učiteljem. Vijest o Droninoj smrti prenerazila je Dhrtaraštrine sinove. Lica im ublijedješe i spustiše se njihovi mačevi i koplja, crveni od krvi, blistajući na suncu kao zvijezde padalice. Bojni su se redovi Kurua kolebali i kralj je Duryodhana s mukom zadržavao napad Pandava. Glasno je vikao i pozivao bjegunce da se vrate.

A Dronin sin, prvak među strijelcima, silno se bješe ražestio na Arđunu, a još više na Krišnu. Tada vitez Ašvatthaman dodirnu vođu čvrsto stojeći na svojim kolima i prizva oružje zvano Agneya koje ni sami bogovi ne mogu osujetiti. Nad sjajnom strijelom, blistavom kao bezdimni oganj, učiteljev sin izgovori mantru i onda je jarostan posla na sve strane na neprijateljske junake.

Iz toga se oružja prosu s nebesa gusti dažd strijela i one, plamene i silovite, natkriliše Arđunu sa svih strana. Po nebu su bljeskali meteori, vojsku obavi neprobojna tama i činilo se da su se i sami elementi uskomešali, da je Sunce skrenulo sa svoje putanje. Spržen toplinom, svijet bijaše kao u groznici. Oprženi silom ovoga oružja, i slonovi i sva ostala zemaljska stvorenja stadoše bježati obuzeti užasom i teško dišući. Tražili su zaklon od te strašne sile.

I same se vode ugrijaše, a njihovi se stanovnici uznemiriše osjećajući kao da gore. Nezadržive su Ašvatthamanove strijele snagom groma pogađale protivničke vojnike iz svih smjerova a oni su padali spaljeni, nalik na drveće izgorjelo u požaru. Spaljeni tim oružjem, golemi su slonovi padali uz tutanj ispuštajući jezovite urlike, a konji i kola, gospodaru, bili su nalik na vrhove drveća u šumskome požaru. Na sve strane rušilo se na tisuće kola.

Tvoji vojnici, kralju, gledali kako u tome užasnom okršaju sagorijeva vojska Pandava i kliktali su od radosti. Nikada ranije niti čusmo, niti vidjesmo, kralju, da postoji oružje koje Dronin sin sada stvori u svojoj jarosti!

No tada Arđuna prizva Brahmanovo oružje koje je kadro poništiti svako drugo, kao što je to sam Brahman odredio, i za tren se rasprši ona tama, puhnuše hladni vjetrovi i razvedri se na svim stranama, i tada ugledasmo čudesan prizor: Cijela jedna akšauhini koja pripadaše vojsci Panduovih sinova bješe sravnjena sa zemljom. Obličja pobijenih bijahu sažežena silinom Ašvatthamanova oružja i nisu se mogla raspoznati. Ali onaj koji vlada Gandivom i uz njega Krišna nisu bili ni ranjeni!

Doista, ta kola, koja su tako strašna tvojim ratnicima, blistala su nasred polja sa svim svojim stjegovima i zapregom i svim moćnim oružjem koje bijaše natovareno na njih, a tama koja ih bijaše prekrivala raspršila se! Na njima ne bijaše nikakve štete, a dvojica vitezova, veseli i neozlijeđeni, puhnuše u svoje izvrsne školjke.

Dronin se sin sneveseli. Dugo je i duboko uzdisao premećući po mislima sva ova zbivanja, a onda ga spopadoše strah i žalost i on odloži svoj luk, hitro siđe sa svojih kola i reče: O gadosti! Sve je laž i privid! — i pobježe iz okršaja.

Nakon Dronine pogibije ojađeni se Kurui povukoše s bojnog polja, a potom i Pandave prekinuše boj.

cijeli EP pročitajte ovdje:

Mahabharata

Rad s Osho tarot simbolima, jedna je od najučikovitijih metoda otkrivanja nesvjesnih (potisnutih) obrazaca, kroz 'razgovor' sa samim sobom...dokazano mojim dugogodišnjim radom kroz vlastito iskustvo i iskustvo ostalih sudionika!

 

  TEČAJ OSHO ZEN TAROTA!

Prijave i info:

Maja Cvjetanović Laboš

majalabos@gmail.com

 098/953 7245

Grupni i inividaulni tečaj OSHO ZEN TAROTA!

(za one izvan Zagreba, i one koji to žele, također i  putem skype-a!)

https://www.magicus.info/sadrzaj/naslovnica/tecaj-osho-zen-tarota-moja-prica-
 https://www.magicus.info/sadrzaj/naslovnica/nasi-novi-naslovi#.WPXuhV5ZbW8.facebook

Pregled najnovijih komentara Osobne stranice svih članova kluba

DUHOVNOST

LIPANJ...

METODE I TEHNIKE

BRZI CHAT

Cijeli Chat

TAROT I OSTALE METODE

MAGIJA

MAGAZIN

Magicusov besplatni S O S tel. 'SLUŠAMO VAS' za osobe treće dobiMAGIFON - temeljit uvid u Vašu sudbinuPitajte Tarot, besplatni odgovori DA/NEPitaj I ChingAnđeliProricanje runamaSudbinske karte, ciganiceOstvarenje željaLenormand karte

OGLASI

Harša knjigeDamanhurSong of SilenceSpirit of TaraIndigo svijetPranic HealingSharkUdruga magicusUdruga leptirićiSmart studioHipnoza ZagrebKreativna akademijaSvijet jogeInfo izlog

Jeste li propustili aktivacijsku e-mail poruku?

Javite nam se na info@magicus.info

MAHABHARATA - Dronaparvan 7