Upisao:

mlabos

24. ožujka 2021.

OBJAVLJENO:

PROČITANO

748

PUTA

MAHABHARATA - Virataparvan 1

Moćni kralj Virata izgubi svoju zapregu i Sušarman ga uhvati, sveza i stavi na svoja kola, a potučeni Matsye počeše uzmicati pred Trigartama.

Ubrzo se, Bharato, svijet uvi u tminu i prašinu pa obje strane, ne remeteći bojni red, odstupiše. Tek kada se pojavi mjesec i osvijetli noć razveselivši ratnička srca, bitka se opet nastavi jer su mogli vidjeti jedan drugoga.

Moćni kralj Virata izgubi svoju zapregu i Sušarman ga uhvati, sveza i stavi na svoja kola, a potučeni Matsye počeše uzmicati pred Trigartama. Vidjevši ih onako unezvjerene, Yudhišthira se obrati Bhimi, zatorniku neprijatelja: Nesavladivi junače, Trigarte su zarobili kralja Matsya. Ne dopusti da on padne u neprijateljske ruke!

Nalik na pobješnjela slona, Bhima posegnu za nekim velikim drvetom da ga iščupa, ali mu Yudhišthira reče: Ne prenagljuj se, Bhimo! Ovdje ne smiješ činiti nadljudske podvige! Tako će te ljudi prepoznati. Nego uzmi neko ljudsko oružje kao što su mač, koplje ili bojna sjekira.

Žustri ga i jakoruki Bhima posluša i uze valjani luk pa posla žestoki pljusak strijela na Trigarte. Za tren oka razbi kola koja mu bijahu na putu. Kada ratnici Matsya ugledaše Pandave kako polaze u novi juriš, i oni potjeraše svoje konje i počeše odličnim oručjem satirati redove Trigarta.

Tada se siloviti Bhima primače Sušarmanu i uništi njegovu zapregu, pobi vojnike koji su mu štitili pozadinu i obori njegova kočijaša. Tada ustrajni Virata skoči sa Sušarmanovih kola domogavši se njegova topuza pa se baci za Sušarmanom koji je bježao. Bijaše već star, ali je skakao preko bojnoga polja s topuzom u ruci kao da je u prvoj mladosti. U to Bhima, kako samo on to zna, skoči sa svojih kola te hladnokrvno napadne na Sušarmana s namjerom da ga ubije.

Ščepao ga je za kosu i podigao pa ga onda Ijutito tresnuo o zemlju. Teško izubijani kralj Sušarman se onesvijesti, a Bhima ga onako nesvjesna i prašnjava sveza, zgrabi za vrat i baci na pod svojih kola. Užasnuta vojska Trigarta razbježa se na sve strane. Vrikodara dođe pred kralja Yudhišthiru koji je stajao nasred razbojišta i pokaza mu Sušarmana. Kada Yudhišthira spazi toga nevoljnika, reče Bhimi: Oslobodi toga bijednika, najjadnijega među ljudima!

Tada Bhima pogleda moćnoga kralja Sušarmana pa mu kaza: Upamti, huljo, moje riječi ako ti je stalo do života! Pred svakim saborom i na svakome dvoru moraš reći: Ja sam rob! — To je zakon koji vrijedi za pobijeđene. — Na to će stariji Bhimin brat: Ako nas poštuješ kao starijega, tada oslobodi ovoga zloćudnoga stvora! On je upravo postao rob kralja Virate. — Onda se okrene Sušarmanu pa mu ovako kaza: Pođi odavde kao slobodan čovjek, ali nikada više ne čini ovo što si sada učinio!

Sušarman posramljeno obori glavu na te Yudhišthirine riječi i ode pred kralja Viratu da ga pozdravi, a onda ode odatle kao slobodan čovjek.

Virata će onda Yudhišthiri: Sve moje blago vaše je kao i moje! Danas me vaša hrabrost spasila od propasti! Vi gospodujte u kraljevini Matsya.

— Drage su nam tvoje riječi, gospodaru — na to će baštinici Kurua sklopivši ruke. —Ali nama je mnogo draže što si se ti danas oslobodio svojih neprijatelja.

Još iste noći kralj Matsya posla tekliće u prijestolnicu i oni u svitanje objaviše s gradskih vrata vijest o pobjedi.

Upravo je tada sa sjevera udario Duryodhana svojom silom i svojim kolima opkolio mnoge tisuće goveda koja pripadahu kralju Virati. Upravitelj toga stada nekako se dočepao svojih kola i sav usplahiren jurnuo u prijestolnicu. Stigavši u grad, on dopade u dvor, pred dječaka kraljevića Uttaru, jer nikoga od starijih ne bješe na dvoru. — Kraljeviću, Kurui su nas napali! — zavapi on — i odveli nam šezdeset tisuća goveda! Kralj Virata samo je tebe ostavio u opustjelu gradu. Ustaj, diko našega kraljevstva, i vrati nam naša stada! Nama, stanovnicima ove kraljevine, tvoje okrilje jedino je utočište, Viratin sine!

Ohrabren ovim kravarovim riječima, koje je slušalo i ženskinje iz kraljevih osobnih odaja, kraljević se Uttara stade hvastati pa reče: Moj je vozar poginuo u boju, ali čim nađem nekoga tko se razumije u konje, poći ću razviti svoj vlastiti barjak. Gledat će danas Kumi moju vještinu i pitat će se nije li to pred njima glavom Arđuna!

Ču to i Arđuna te malo potom ode svojoj miloj tankostrukoj družici rođenoj od žrtvenoga plamena pa joj, razveseljen, sve ispriča i onda joj kaza: Idi, ljepotice, ne oklijevaj, nego reci Uttari: Onaj Brhannada bio je nekada odlučni i spretni Arđunin kočijaš koji je iskušan u mnogim bojevima. On će voziti tvoja kola!

Draupadi učini kako je rečeno, a Uttara joj na to odgovori: Ti, sairandhri, poznaješ toga uškopljenog mladića i najbolje znaš što može. Ipak, ne mogu sam od njega tražiti da drži uzde moje zaprege.

Na to će Draupadi: Junače, sigurna sam da će Brhannada poslušati molbu tvoje mlađe sestre, Ijeponoge Uttare. Bude li se on prihvatio da ti bude vozar, ti ćeš, zasigurno, pobijediti Kurue i vratiti stado.

Tada ode Uttara svojoj sestri pa reče: Ljepotice, idi i dovedi mi amo Brhannadu.

Arđuna je oklijevao i snebivao se pred kraljevićem, a dvorske su se gospe slatko smijale i tješile ga da će ga mladi kraljević braniti i da mu se ništa ne može dogoditi, pa se on najzad odluči prihvatiti uzde. Vidjelo se da ga konji slušaju i kada su polazili, on reče gospama iz kraljevskoga doma: Ako kraljević bude pobijedio one silne ratnike, ja ću vam svakako donijeti prelijepih i vrsnih haljina!

Kada su izašli iz grada, kraljević bodro reče svojemu kočijašu: Potjeraj ravno onamo gdje su Kurui! — Nije trebalo dugo ići da bi ugledali vojsku Kurua. Dhananđaya i kraljević Matsya povezoše se prema groblju i odatle opaziše silnu vojsku Kurua postrojenu u bojni red. Bila je nalik na more ili na golemu šumu koja svojim vrhovima doticaše nebo. Uttarino junaštvo odmah okopnje i on oslovi Arđunu: Ja se ne usuđujem zapodjenuti boj s Kuruima! Gledaj! Svaka mi se dlačica na tijelu nakostriješila.

Razum mi se pomutio i na sam pogled na neprijatelja kojemu su na čelu Bhišma i Drona i svi oni drugi sjajni lukonosci vješti vojevanju. Nemam vojske da me podupre, a ja sam još dječak i još uvijek premalo znam o oružju da bih se mogao suprotstaviti tolikim ratnicima očvrsnulim u bojevima. O Brhannada, tjeraj dalje konje!

Brhannada uzvrati: Zašto si tako ublijedio od straha? Time samo uveseljavaš naše protivnike! Sam si mi rekao: Odvezi me pred Kurue! — I ja ću te, o snažnoruki, svakako odvesti među Kurue koji su se sada spremili zbog vaših stada potući kao sokolovi oko mesa.

Ne razumijem kako sada možeš odustati kada si na polasku toliko nahvalio svoju muževnost i pred ljudima i pred ženama? Vratiš li se bez stada, ismijavat će te svi hrabri ljudi, pa čak i žene. Poslije svih pohvala koje sairandhri izreče mojoj spretnosti u upravljanju kolima, ja se ne mogu vratiti u grad praznih ruku.

A Uttara će na to: Makar Kurui opljačkali sve blago Matsya, makar više neimao rodbine i makar od grada postala pustinja, ništa od svega toga nije dovoljan razlog da zametnem boj, pa i da moram pred ocem odgovarati! — I izrekavši to prestravljeni kraljević skoči s kola, baci luk i strijele i udari u bijeg žrtvujući ponos i čast.

Brhannada viknu za njim: Ne pristoji kšatriyama ovako pobjeći, kraljeviću! Kšatriyi je smrt u boju milija od sramotna bježanja! — pa se i on nadade za uplašenim kraljevićem dok su pletenice i crveni skuti njegove odjeće lepršali oko njega. Stiže i uhvati mladoga kraljevića u kojemu srce bješe zamrlo od straha pa mu reče: Ako se ti ne želiš boriti sa zlotvorima, onda budi ti meni kočijaš, a ja ću s njima zametnuti boj! Sjeti se, kraljeviću, da si kšatriya i ne prepuštaj se tako strahu![8]

I Arđuna, prvak među ljudima, privolje nekako mladoga Uttaru da se vrati u svoja kola. On ga, neodlučna, ošamućenai još ukočena od straha podigne na njih. Gledali su taj prizor Kurui s Bhišmom i Dronom na čelu i sa zebljom slutili da bi čudni pridošlica mogao biti Dhananđaya. Bharadvađin sin Drona gledao ih je onako potištene pa reče: Siloviti su i vreli vjetrovi koji nas zasipaju šljunkom, a nebo se prevuklo tminom boje pepela.

Oblaci čudno izgledaju kao da u njima nema vode. Čaglji gadno zavijaju a naši konji liju suze. Ti kobni znaci govore mi da nam je opasnost za vratom. Stanite i uredite vojsku za boj. Pripremite se za krvav okršaj, a stoku osigurajte, jer ona je spodoba, što je po izgledu uškopljenik glavom Prithin sin, prvak među onima što rukuju oružjem. On će nas danas pobijediti i preotet će stado. Priča se da je njemu sam Mahadeva preobučen u lovca izašao na megdan i da ga je Arđuna zadivio.

Nato se javi Karna: Ti uvijek kudiš nas, a hvališ Arđunu, a on nije ravan ni šesnaestini moje ili Duryodhanine snage.

A Duryodhana će: Ako je ovo Prithin sin, Karno, želja mi je upravo ispunjena! Bude li prepoznat, morat će lutati idućih dvanaest godina.

Za to su vrijeme Arđuna i Uttara dospjeli do drveta sami pa Arđuna reče neiskusnome i nejakome kraljeviću: Uttaro, skinut ćeš s ovoga drveta lukove koji se nalaze na njemu. Tvoji lukovi ne mogu podnijeti silinu mojih mišica ni napor zatezanja budem li njima obarao konje i slonove. Zato se brzo popni na ovo lisnato drvo jer tu su skriveni lukovi i strijele i vrsni oklopi junačkih Panduovih sinova.

Uttara mu odvrati: Kod nas se priča da na tom drvetu visi umotano mrtvo tijelo. Kako ga ja, koji sam kraljevske krvi, mogu dodirnuti svojim rukama?

Ne boj se, kraljeviću — odgovori Arđuna — nećeš se uprljati jer na tome drvetu nema mrtvaca, već su tamo skriveni lukovi. Zašto bih te ja navodio da počiniš nedostojno djelo, kada si ti nasljednik kralja Matsya i rođen si u otmjenoj porodici?

Na uporno Arđunino navaljivanje kraljević najzad siđe s kočije i, pomalo se ustežući, pope se na drvo. On skide odatle oružje i razvi omote te ugleda, sjajne kao sunce, Gandivu i ostala četiri luka pa upita Arđunu: O Brhannado, kojemu slavnome junaku pripada ovaj luk sa stotinom zlatnih okova i blistavim vrhovima? Brhannada mu odgovori: Luk je za koji pitaš širom svijeta proslavljeni Gandiva i pripada Arđuni, a može uništiti svu neprijateljsku vojsku.

— Kakva li čuda, Brhannado — nato će Uttara — ti kažeš da su ovi lukovi, mačevi i strijele vlasništvo Pandava, a o njima se ništa nije čulo otkada su izgubili kraljevinu na kocki premda su mogli uništiti svakoga protivnika!

Arđuna mu tada reče: Ja sam Arđuna, Uttaro, ja sam Prithin sin, a Kanka, dvoranin tvojega oca, to je Yudhišthira. Snažni Ballava, spretni dvorski kuhar, to je Bhima. Nakula je konjušar, a Sahadeva nadzire vaša stada. A znaj i daje sairandhri, zbog koje pogiboše Kićaka i njegove pristaše, glavom kraljevna Draupadi. Ovo je mojih deset imena: Arđuna, Phalguna, Đišnu, Kiritin, Švetavahana, Bibhatsu, Viđaya, Krišna Savyasaćin i Dhananđaya.

Kada je to saslušao, Uttara ga pozdravi kako to dolikuje pa reče: Moje je ime Bhuminđaya, a prozvan sam i Uttara! Velika je moja sreća, Partho, što te mogu gledati vlastitim očima. Budi nam dobrodošao, Dhananđayo! Snažnoruki i crvenooki junače, tvoje su mišice poput slonovske surle! Doliči ti da mi oprostiš sve što rekoh u svojemu neznanju!

Tvoji čudesni i nedostižni podvizi rastjeruju sve bojazni iz mojega srca i ispunjavaju ga ljubavlju! O junače, popet ću se na ova odlična kola i sam ću upravljati njima! Reci mi na koji ćeš odred najprije udariti? Naredi i ja te tamo vozim!

Omilio si mi, tigre među ljudima — na to će Arđuna — U tebi više nema straha. Razbit ću u boju sve tvoje neprijatelje! Brzo veži na kola tobolce i iz toga oružja uzmi mač uglačane oštrice i ukrašen zlatom.

Uttara živnu na te Arđunine riječi i brzo siđe sa drveta noseći Arđunino oružje, a ovaj mu reče: Dakako, borit ću se protiv Kurua i branit ću ova kola koja će biti poput tvrđave i vratit ću tvoja stada. Ničega se ne boj, Viratin sine!

Tada Arđuna skide narukvice i navuče divne rukavice protkane zlatom pa potom poveza svoju crnu i kovrčavu kosu bijelom tkaninom. Sjedeći na svojim kolima, silni junak obavi obred očišćenja i ovlada svojim duhom lica okrenuta k istoku pa prizva u sjećanje sva svoja oružja i ona mu sva dođoše i rekoše kraljevskome Prithinu sinu: Mi smo tu, o proslavljeni! Mi smo tvoje sluge, Indrin sine!

A Arđuna im se pokloni pa kaza: Budite sva u mojemu duhu!

I dobivši uza sebe sve svoje oružje, Arđuna se razveseli i odape tetivu na Gandivi. Začu se strašan zvuk od kojega ptice potresoše u letu, a drveće se zanjiha. A po tome zvuku nalik na prasak groma Kurui saznaše da je to Arđuna odapeo tetivu na najboljemu među lukovima.

Onda silni junak krenu s Uttarom kao kočijašem i razvi nad svojim kolima svoj zlatni barjak na kojemu bijaše majmun s lavovskim repom, nebesničko priviđenje koje je smislio sam Višvakarman. Nezadrživi uništitelj neprijatelja snažno duhnu u svoju veliku školjku gromovita glasa od kojega se dušmanima diže kosa na glavi. Brzi konji popadaše na koljena od toga zvuka, a kraljević Uttara sjede od straha.

Tada se oglasi Uttara: Slušao sam riku mnogih školjki i truba i urlike mnogih slonova u bojnome poretku, ali još ne čuh glas ovakve školjke niti vidjeh barjak poput ovoga. Doista, gospodine, moj je um sasvim pomućen od rike te školjke, brijanja tvojega luka, treštanja kola i ovih nadljudskih stvorenja koja stoje na tvojemu stijegu.

Arđuna dohvati uzde pa sam podiže konje na noge, a onda zagrli Uttaru i poče ga sokoliti: Ne plaši se, vrli kraljeviću, ta rodio si se kao kšatriya!

Za to vrijeme Drona je govorio Kuruima: Sve mi to sluti na zlo! Gledajte onoga čaglja koji trči kroz naše redove i zloguko zavija! Pobjegao je a da ga nitko nije stigao pogoditi! Sve ovo pretkazuje veliku nevolju!

Na to Duryodhana reče Bhišmi, Droni i Kripi: I ja i Karna već smo rekli učiteljima, ali ja ću opet ponoviti: Trinaesta godina još se nije dovršila. Arđuna se pojavio pred nama, a morao se još kriti. Pandave će opet morati u porogonstvo!

A Karna doda: Svi ti plemeniti ratnici sliče mi odjednom na kolebljive kukavice. Bio to kralj Matsya ili Arđuna, ja ću mu odoljeti kao što obala odolijeva plimi. Ubit ću danas Arđunu i tako ću se osloboditi duga koji je tako teško odužiti i izvršit ću ono što sam obećao Duryodhani.

Kripa mu na to odvrati: Radhin sine, tvoje izopačeno srce uvijek te navodi na sukob. Ti ne poznaješ pravu prirodu stvari niti razmišljaš o posljedicama. Oni koji poznaju prošlost smatraju da je ratovanje najgrešnije od svih mogućih posala. Vojna može uroditi plodom samo ako su pogodni i vrijeme i mjesto.

Sada nam vrijeme nije naklonjeno i iz ovoga ništa dobro neće proizaći. Arđuni više ni sam Indra nije dostojan protivnik i zato onaj koji žudi s njime podijeliti megdan mora uzeti lijek za smirenje. Došli smo i ne znajući onamo gdje se krije Arđuna kao vatra u bunaru. Ali trebalo bi da se borimo, mogli mu odoljeti ili ne. Zato uredite naše čete, stavite oklope i budite spremni.

Dronin sin Ašvatthaman doda: Karno, goveda još nismo odveli niti smo prešli granicu. Zašto se onda hvastaš? Pravi junak dobije mnoge bitke, silno blago osvoji i brojne neprijatelje potuče, a ne spomene ni riječ o svojemu junaštvu. Vatra gori šuteći i šuteći Sunce sja. Zemlja šuti i nosi na sebi sva stvorenja, i pokretna i nepokretna. Kada pouče Vede, brahmani moraju obavljati obrede i za sebe i za druge. Kšatriye žive od luka i strijele i moraju obavljati obrede samo za sebe. Vaišye treba da daju da se za njih obave obredi kada steknu blago, a šudre uvijek moraju biti na usluzi i dvoriti ostala tri staleža.

Što se pak tiče pticolovaca i prodavača mesa, oni mogu zarađivati blago i svojom dovitljivošću i podvalom. Koji se kšatriya veseli pred svima zato što je stekao kraljevstvo varajući na kocki, kao što čini bestidni Dhrtaraštrin sin? Tko se, ako ima pameti, hvasta da je stekao blago prijevarom na kocki kao da je prodavač mesa? U kojem si dvoboju ti pobijedio Arđunu, Nakulu ili Sahadevu?

A opljačkao si njihovo blago! Vidimo da ljudi, pa čak i insekti i mravi, mogu opraštati u granicama svojih moći, ali Panduovi sinovi ne mogu oprostiti poniženja kojima je bila izložena Draupadi. Pošalji sada, Duryodhano, svojega mudrog ujaka koji tako dobro poznaje dužnosti kšatriye! Pošalji sada toga kockara i varalicu Šakunija da se bori s njima. Ali Gandivom se ne bacaju kockice, nego se odapinju oštre šiljate strijele na protivnike!

Onda poče govoriti Bhišma: Karna se želi boriti jer mu to nalaže dužnost kšatriye. Nitko tko je mudar ne vrijeđa učitelja. Ja bih rekao da nam je vrijeme da razmislimo o vremenu i mjestu što su određeni za boj. Ono što reče Karna trebalo nas je samo trgnuti iz našega malodušja. Brahmanovo oružje ujedinjeno s Vedama nigdje se još nije moglo vidjeti kao sada u učitelju Droni. Nije sada vrijeme za razmirice. Udružite se prije početka boja jer Indrin sin dolazi!

Na to će opet Ašvatthaman: Vrlina se mora cijeniti, pa bila ona i neprijateljeva, a pogreške se moraju istaknuti makar potjecale i od učitelja!

Tada se javi Duryodhana: Neka učitelj oprosti i neka se mir vrati među nas! Ako učitelj bude uz nas, bit će kao da je već učinjeno ono što tek treba učiniti.

I on uz Karninu i Kripinu pomoć udobrovolji učitelja, a onda ih Drona stade savjetovati: Pripremite se tako da Arđuna nikako ne mogne doprijeti do Duryodhane. Neprijatelj ga ne smije zarobiti čak ni ako se on prenagli ili pogrješno ocijeni stanje na bojištu. Budite sigurni da se Arđuna nije razotkrio prije no što je istekao rok izgnanstva. Neka Gangin sin ima to na umu i neka kaže što misli da je pravo.

Bhišma tada kaza: Točak vremena obrće se sa svojim odjeljcima. Dijeli se po kretanju zviježđa i planeta, po godišnjim dobima i godinama. Zbog kretanja nebeskih tijela svakih pet godina nastaje višak od dva mjeseca. Stoga je sve što su Panduovi sinovi obećali ispunjeno. Arđuna je to znao i zato se pojavio.

Kako može netko kome je Yudhišthira vodič odstupiti od vrline? No, kralju kraljeva, ja još ne vidjeh bitku u kojoj jedna strana mirno može reći: Mi, sigurno, pobjeđujemo! Kada dođe do okršaja, tada mora biti i poraza i pobjede, napredovanja i uzmicanja. Bila ova bitka pogodna ili ne, vi obavite sve pripreme!

Duryodhana će na to: Ali ja, djede, neću vratiti Pandavama njihovu kraljevinu. Zato bez oklijevanja učinite sve što je potrebno pa neka bitka otpočne!

Bhišma mu odgovori: Onda slušaj što mislim da bi bilo dobro učiniti: Ti ne gubi vrijeme već pođi prema prijestolnici i povedi sa sobom četvrtinu vojske. Druga četvrtina neka opkoli stada i neka ih potjera. Vratimo li se bez goveda, to će biti znak da smo pobijeđeni. Nas petorica i ostatak vojske pođimo na Arđunu. Kurui poslušaše taj savjet, podijeliše vojsku pa se postrojiše u bojne redove.

nastavlja se...

Rad s Osho tarot simbolima, jedna je od najučikovitijih metoda otkrivanja nesvjesnih (potisnutih) obrazaca, kroz 'razgovor' sa samim sobom...dokazano mojim dugogodišnjim radom kroz vlastito iskustvo i iskustvo ostalih sudionika!