Kalendar događanja

Član JosipJankovic

Upisao:

JosipJankovic

OBJAVLJENO:

PROČITANO

850

PUTA

OD 14.01.2018.

TAO FIZIKE - S ONE STRANE SVETA SUPROTNOSTI

 TAO FIZIKE - S ONE STRANE SVETA SUPROTNOSTI

PARALELE

Jedanaesto poglavlje

S ONE STRANE SVETA SUPROTNOSTI

Kada nam mistici sa Istoka govore da oni sve stvari i događaje doživljavaju kao ispoljavanja jedne suštinske jestnosti, to ne znači da oni sve stvari proglašavaju jednakima. Oni opažaju posebnost svake stvari, ali su u isto vreme svesni da su sve razlike i kontrasti relativni u okviru jedne sveobuhvatne sjedinjenosti. Nama je u normalnom stanju svesti izuzetno teško da prihvatimo to jedinstvo svih kontrasta, a pogotovo jedinstvo suprotnosti, tako da ono predstavlja jednu od najzagonetnijih osobina istočnjačke filozofije. To je, međutim, uvid koji leži u samom korenu istočnjačkog pogleda na svet.

Suprotnosti su apstraktni pojmovi koji pripadaju području mišljenja i kao takve one su relativne. Samim činom usmeravanja pažnje na bilo koji pojedinačni pojam mi stvaramo njegovu suprotnost. Kao što kaže Lao Ce:

Kada ceo svet shvati lepotu u lepoti, pojavljuje se ružnoća1.

Mistik prevazilazi ovo područje intelektualnih pojmova i prevazilazeći ga postaje svestan relativnosti i polarnog odnosa svih suprotnosti. On dolazi do saznanja da dobro i zlo, prijatnost i bol, život i smrt nisu apsolutna iskustva koja pripadaju različitim kategorijama, već su samo dve strane jedne iste stvarnosti: krajnosti koje čine deo jedne jedinstvene celine. Postizanje svesnosti o tome da su sve suprotnosti polarne i da stoga čine jedinstvo, smatra se u duhovnim tradicijama Istoka jednim od najviših ljudskih ciljeva. „Budi uistinu večan, izvan zemaljskih suprotnosti“2 glasi Krišnin savet u Bhagavad Giti, a takav isti savet dobijaju i sledbenici budizma. Tako D. T. Suzuki piše:

Osnovna zamisao budizma je prevazilaženje sveta suprotnosti, sveta izgrađenog od intelektualnih distinkcija i emocionalnih oštećenja, i otkrivanje duhovnog sveta ne-razlikovanja, što podrazumeva postizanje jedne apsolutne tačke gledišta3.

Celo budističko učenje – zapravo i celokupni istočnjački misticizam – vrti se oko ove apsolutne tačke gledišta koja se dostiže u svetu „ne-mišljenja“ (acintya-e), u kojem jedinstvo svih suprotnosti postaje jedno živo iskustvo. Rečima jedne zen pesme:

U sumrak petao najavljuje zoru, A u ponoć, blistavo sunce4.

Shvatanje da su sve suprotnosti polarne, da su svetlo i tama, pobeda i poraz, dobro i zlo, tek različiti aspekti jednog istog fenomena, predstavlja jedan od osnovnih principa istočnjačkog načina života. Kako su sve suprotnosti međuzavisne, njihov sukob nikad neće dovesti do potpune pobede jedne od suprotstavljenih strana, već će uvek predstavljati ispoljavanje jedne igre međuprožimanja koja postoji između njih. Na Istoku, prema tome, čovek od vrline nije onaj koji je preduzeo nemogući zadatak da teži samo dobru i potpuno odstrani zlo, već pre onaj koji je sposoban da održava dinamičnu ravnotežu između dobra i zla.

To shvatanje dinamičke ravnoteže od suštinskog je značaja za način na koji se jedinstvo suprotnosti doživljava u istočnjačkom misticizmu. To nikada nije neki statični identitet, već je uvek jedna dinamička igra međuprožimanja između dve krajnosti. Na taj su momenat najviše ukazivali kineski mudraci kroz svoj simbolizam arhetipskih polova jina i janga. Oni su jedinstvo koje leži iza jina i janga nazivali tao, sagledavajući ga kao proces koji dovodi do njihove igre međuprožimanja:

Ono što pušta da se pojavi sad tama a sad svetlost jeste tao5.

Dinamičko jedinstvo polarnih suprotnosti može se ilustrovati jednostavnim primerom kružnog kretanja i njegove projekcije. Zamislite da imate jednu loptu koja se vrti u krug. Ako se to kretanje projektuje na ekran, ono postaje jedna oscilacija između dve krajnje tačke. (Da bi održao analogiju sa kineskim mišljenjem, u krugu sam napisao TAO, a krajnje tačke oscilacije sam obeležio sa YIN i YANG).

Lopta se vrti po kružnoj putanji stalnom brzinom, ali na projekciji ona usporava kako se približava ivici, zatim kreće nazad, i ubrzava da bi opet usporila – i tako dalje u ciklusima koji se beskrajno ponavljaju. Na svakoj projekciji ove vrste, kružno kretanje javiće se kao oscilacija između dve suprotne tačke. Međutim, u samom kretanju suprotnosti bivaju ujedinjene i prevaziđene. Ova slika dinamičkog sjedinjavanja suprotnosti zaista je u velikoj meri zaokupljala umove kineskih mislilaca, kao što se može videti i iz sledećeg odlomka iz Čuang-cea:

„Ovo“ je takođe i „ono“... „Ono“ je takođe i „ovo“... To što „ovo“ i „ono“ prestaju da budu suprotnosti čini samu suštinu tao-a. Jedino ova suština, moglo bi se reći osovina, jeste središte kruga podložnog beskrajnim promenama6.

Jedan od osnovnih polariteta u životu je onaj koji postoji između muške i ženske strane ljudske prirode. Kao i u slučaju polariteta dobra i zla, ili života i smrti, mi se osećamo neugodno sa tim muško-ženskim polaritetom u sebi, i zato prenaglašavamo jednu ili drugu stranu. Zapadna civilizacija je tradicionalno pretpostavljala mušku stranu ženskoj. Umesto da shvati kako je ličnost svakog muškarca i svake žene rezultat jednog preplitanja između muških i ženskih elemenata, zapadno društvo je uspostavilo jedan statičan poredak gde se od svih muškaraca očekuje da budu muževni, a od svih žena da budu ženstvene, i muškarcima je dodelilo vodeće uloge i najveći deo društvenih privilegija. Takav stav doveo je do preteranog naglašavanja svih jang ili muških aspekata ljudske prirode: aktivnosti, racionalnog mišljenja, takmičenja, agresivnosti i tome slično. Jin – ili ženski – modaliteti svesti, koji se mogu opisati rečima kao što su intuitivan, religiozan, mističan, okultni ili parapsihološki, u našem se muškom društvu neprestano potiskuju.

U istočnjačkom misticizmu, gde su ženski modaliteti razvijeni, teži se sjedinjavanju ova dva aspekta ljudske prirode. Potpuno samoostvareno ljudsko biće je ono koje, po rečima Lao Cea, „poznaje muško a ipak se drži ženskog“. U mnogim tradicijama Istoka, dinamička ravnoteža između muških i ženskih modaliteta svesti predstavlja glavni cilj meditacije i često je ilustrovana u umetničkim delima. Jedna izvanredna skulptura Sive u hinduističkom hramu u Elefanti prikazuje tri lica boga: sa desne strane, njegov muški profil koji iskazuje muževnost i snagu volje, s leve njegov ženski aspekt – nežan, privlačan, zavodljiv – a u sredini sublimnu sjedinjenost ova dva aspekta u veličanstvenoj glavi Sive Mahešvare, Velikog Gospodara, koji zrači plemenitom smirenošću i transcedentnom uzvišenošću. U istom tom hramu, Siva je predstavljen i u obliku hermafrodita, polu-muškog polu-ženskog bića, gde harmonični pokreti božjeg tela i smirena nezainteresovanost njegovog/njenog lica opet simbolizuju dinamičko sjedinjenje muškog i ženskog.

U tantričkom budizmu, muško-ženski polaritet često je ilustrovan seksualnim simbolima. Intuitivna mudrost shvata se kao pasivna, ženska odlika ljudske prirode, ljubav i samilost kao aktivni muški kvaliteti, a sjedinjavanje jednog i drugog u procesu probuđenja predstavlja se ekstatičnim seksualnim spajanjem muških i ženskih božanstava. Istočnjački mistici tvrde da se takvo sjedinjavanje naših muških i ženskih modaliteta može doživeti jedino na jednom višem planu svesti na kojem se područje mišljenja i jezika prevazilazi i gde se sve suprotnosti pojavljuju kao jedno dinamičko jedinstvo.

Ja sam već napominjao da je u savremenoj fizici dostignut sličan nivo. Istraživanje subatomskog sveta razotkrilo je jednu stvarnost koja neprekidno prevazilazi jezik i rezonovanje, a kao najčudesnija odlika te nove stvarnosti javlja se sjedinjavanje pojmova koji su do tada izgledali suprotstavljeni i nepomirljivi. Ti naizgled nepomirljivi pojmovi uglavnom nisu oni isti kojima se bave istočnjački mistici – mada nekad i jesu – ali njihovo sjedinjavanje na jednom ne-svakodnevnom nivou stvarnosti otkriva paralelu sa misticizmom Istoka. Savremeni fizičari bi, prema tome, trebalo da budu u stanju da steknu uvid u neka od centralnih učenja Dalekog Istoka povezujući ih sa iskustvima iz svog sopstvenog domena. Sve veći broj mladih fizičara zaista i pronalazi u tome veoma vredan i stimulativan pristup istočnjačkom misticizmu.

Primeri sjedinjavanja suprotstavljenih pojmova u savremenoj fizici mogu se naći na subatomskom nivou, gde su čestice u isto vreme unitivne i neunitivne; gde je materija i kontinuirana i diskontinuirana, a sila i materija nisu ništa drugo do različiti aspekti jednog istog fenomena. Svi ovi primeri pokazuju da suprotstavljeni pojmovi, potekli iz svakodnevnog iskustva, predstavljaju previše uzak okvir za svet subatomskih čestica. Za opis tog sveta neophodna je teorija relativiteta, gde se u „relativističkom“ okviru klasični pojmovi prevazilaze prelaskom na jednu višu dimenziju – na četvorodimenzionalni prostorno-vremenski kontinuum. Sami pojmovi prostora i vremena predstavljaju pojmove koje su ljudi gledali potpuno različito, ali su ujedinjeni u relativističkoj fizici. To fundamentalno jedinstvo je osnova sjedinjavanja pomenutih suprotnih pojmova. Poput jedinstva suprotnosti, kakvo doživljavaju mistici, ono se...

Da bismo doživeli sjedinjavanje naizgled odvojenih entiteta u jednoj višjoj dimenziji, nije nam neophodna teorija relativiteta. To se sjedinjavanje može iskusiti i polazeći iz jedne u dve dimenzije ili iz dve u tri. U ranije navedenom primeru kružnog kretanja i njegove projekcije, suprotni polovi oscilacije u jednoj dimenziji (duz jedne linije) ujedinjeni su u kružnom kretanju u dve dimenzije (u jednoj ravni). Crtež na sledećoj strani predstavlja još jedan primer, u kojem se prelazi iz dve u tri dimenzije. Zamislimo kolut (u obliku „devreka“) koji je presecen jednom horizontalnom ravni. U dve dimenzije te ravni, površine preseka izgledaju kao dva potpuno odvojena diska, dok se, međutim, u okviru tri dimenzije oni sagledavaju kao delovi jednog jedinstvenog predmeta. Slično sjedinjavanje entiteta koji izgledaju odvojeni i nepomirljivi postiže se u teoriji relativiteta prelaskom iz tri u četiri dimenzije. Četvorodimenzionalni svet relativističke fizike je svet u kojem su sila i materija ujedinjene; gde se materija može javiti u vidu diskontinuiranih čestica ili u vidu kontinuiranog polja. U tim slučajevima, međutim, nismo više u stanju da tako jasno sebi predstavimo to jedinstvo. Fizičari su u stanju da „iskuse“ četvorodimenzionalni prostorno-vremenski svet kroz apstraktni matematički formalizam svojih teorija, ali njihova moć vizuelnog predstavljanja je – kao i kod svakog drugog – ograničena na trodimenzionalni svet čula. Naš jezik i obrasci mišljenja razvili su se u ovom trodimenzionalnom svetu i zbog toga nam je izuzetno teško da izađemo na kraj sa četvorodimenzionalnom stvarnošću relativističke fizike.

Istočnjački mistici, s druge strane, izgleda da su u stanju da dožive stvarnost viših dimenzija neposredno i konkretno. U stanju duboke meditacije, oni mogu da prevaziđu trodimenzionalni svet svakodnevnice i iskuse jednu potpuno drugačiju stvarnost u kojoj su sve suprotnosti ujedinjene u jednu organsku celinu. Kada mistici pokušavaju da to iskustvo izraze rečima, suočeni su sa istim problemima kao i fizičari koji pokušavaju da protumače multidimenzionalnu stvarnost relativističke fizike. Prema rečima Lame Govinde:

Iskustvo viših dimenzija postiže se integracijom različitih centara i nivoa svesti. Odatle potiče neopozivost izvesnih iskustava meditacije na nivou trodimenzionalne svesti i u okviru logičkog sistema koji ograničava mogućnosti izražavanja namećući svoja ograničenja procesu mišljenja7.

Četvorodimenzionalni svet teorije relativiteta nije jedini primer u savremenoj fizici gde se naizgled protivrečni i neusaglasivi pojmovi sagledavaju kao različiti aspekti jedne iste stvarnosti. Najslavniji i najpoznatiji slučaj jednog takvog sjedinjavanja protivrečnih pojmova verovatno je odnos čestica i talasa u atomskoj fizici.

Na atomskom nivou, materija poseduje dvojni aspekt: ona se javlja i u vidu čestica i u vidu talasa. Od situacije zavisi koji će se od ovih aspekata javiti. U nekim situacijama preovlađuje aspekt čestice, u drugim se pak čestice ponašaju sličnije talasima, a ovu dvojnu prirodu pokazuje i svetlost i sva ostala elektromagnetna zračenja. Svetlost se, na primer, emituje i upija u obliku „kvanata“, ili fotona, ali kada te čestice svetlosti putuju kroz prostor one se javljaju kao vibrirajući električni i magnetni polja čije ponašanje pokazuje sve karakteristike talasa. Elektroni se normalno smatraju česticama, a ipak, kada se snop tih čestica propusti kroz neki uzak otvor on će se rasuti baš kao i snop svetlosti – drugim rečima i elektroni se takođe ponašaju talasno.

Ovaj dvojni aspekt materije i zračenja je zaista krajnje neobičan i doveo je do mnogih „kvantnih koana“ koji su podstakli stvaranje kvantne teorije. Predstava o talasima koji se uvek prostiru u prostoru fundamentalno se razlikuje od predstave o česticama koja podrazumeva preciznu lokaciju. Fizičarima je trebalo dugo vremena da prihvate činjenicu da se materija manifestuje na načine koji izgledaju kao da su međusobno isključivi; činjenicu da su čestice takođe i talasi, a talasi takođe čestice.

Gledajući ove dve predstave, laik bi mogao doći na pomisao da se ova protivrečnost može razrešiti ako kažemo da slika na desnoj strani jednostavno pokazuje jednu česticu koja se kreće poput talasa. Ovaj način razmišljanja, međutim, počiva na nerazumevanju prirode talasa. Čestice koje se kreću poput talasa ne postoje u prirodi. U vodenom talasu, na primer, čestice vode se ne kreću uporedo sa talasom već kružno, kako talas prolazi dalje. Na sličan način, čestice vazduha u zvučnom talasu osciluju samo napred-nazad, a ne putuju zajedno sa samim talasom. Ono što se prenosi uz talas nije nikakva čestica već je poremećaj koji proizvodi talasni fenomen. Prema tome, u kvantnoj teoriji ne govorimo o putanji čestice kada kažemo da je čestica takođe i talas. Ono što mislimo pod tim je da celokupni talasni obrazac predstavlja manifestaciju čestice. Predstava o prostiranju talasa je, prema tome, potpuno drugačija od predstave čestica u kretanju; onoliko drugačija kolika se – po rečima Viktora Vajskopfa – razlikuju talasi u jezeru od jata riba koje pliva u istom pravcu8.

Fenomen talasa sreće se u mnogim različitim kontekstima kroz celokupnu fiziku i može se opisati istim matematičkim formalizmom kad god se pojavi. Iste se matematičke formule koriste da bi se opisao svetlosni talas, vibrirajuća žica na gitari, zvučni talas, ili vodeni talas. U kvantnoj teoriji, opet se koriste te forme da bi se opisali talasi povezani sa česticama. Ovaj put, međutim, talasi su mnogo apstraktniji. Oni su čvrsto povezani sa statističkom prirodom kvantne teorije, tj. sa činjenicom da se atomski fenomeni mogu opisivati jedino u terminima verovatnoća. Informacija o verovatnoćama za neku česticu sadržana je u jednoj veličini koja se naziva funkcija verovatnoće, a matematička forma te količine je forma talasa, što će reći da je slična formama koje se koriste za opisivanje drugih vrsta talasa. Međutim, talasi koji su u vezi sa česticama nisu stvarni trodimenzionalni talasi, poput vodenih ili zvučnih talasa, već su „talasi verovatnoće“; apstraktne matematičke veličine koje su povezane sa verovatnoćama pronalaženja čestica na različitim mestima i sa različitim osobinama.

Uvođenje talasa verovatnoće u izvesnom smislu razrešava paradoks čestica koje su istovremeno i talasi, postavljajući ga u jedan potpuno novi kontekst; ali u isto vreme to vodi u jedan drugi par suprotnih pojmova koji je još fundamentalniji, onaj koji se odnosi na postojanje i nepostojanje. I ovaj par suprotnosti takođe je prevaziđen u okviru atomske stvarnosti. Nikada ne možemo reći da neka atomska čestica postoji na nekom određenom mestu, niti možemo reći da ona ne postoji. Budući da predstavlja obrazac verovatnoće, čestica poseduje tendencije da se nalazi na različitim mestima i na taj način ispoljava jednu čudnu vrstu fizičke stvarnosti između postojanja i nepostojanja. Ne možemo, prema tome, opisivati stanje čestice u terminima fiksiranih suprotnih pojmova. Čestica niti postoji niti ne postoji na nekom mestu. Ono što se menja je obrazac verovatnoće i, prema tome, tendencije čestice da se nalazi na određenim mestima. Po rečima Roberta Openhajmera:

Ako, na primer, pitamo da li položaj elektrona ostaje isti, moramo da odgovorimo „ne“; ako pitamo da li se položaj elektrona menja s vremenom, moramo da odgovorimo „ne“; ako pitamo da li elektron miruje, moramo odgovoriti „ne“; ako pitamo da li je u kretanju, moramo da odgovorimo „ne“9.

Stvarnost atomskog fizičara, kao i stvarnost istočnjačkog mistika, nadilazi uske okvire suprotnih pojmova. Zbog toga Openhajmerove reči kao da predstavljaju odjek reči iz upanišada:

Kreće se. Ne kreće se. Daleko je, i blizu je. Unutar je svega ovoga, i izvan je svega ovoga10.

Sila i materija, čestice i talasi, kretanje i mirovanje, postojanje i nepostojanje – to su neki od suprotstavljenih ili protivrečnih pojmova koji su prevaziđeni u savremenoj fizici. Od svih tih parova suprotnosti, ovaj poslednji izgleda kao da je najfundamentalniji, a ipak, u atomskoj fizici moramo ići dalje čak i od pojmova postojanja i nepostojanja. U pitanju je osobina kvantne teorije koja leži u srcu neprekidne rasprave oko njenog tumačenja. U isto vreme, prevazilaženje pojmova postojanja i nepostojanja predstavlja takođe i jedan od najzagonetnijih aspekata istočnjačkog misticizma. Kao i atomski fizičari, istočnjački mistici se bave stvarnošću koja leži s one strane postojanja i nepostojanja i oni često naglašavaju tu važnu činjenicu. Tako kaže Ašvagosa:

Takvost je niti ono što je postojanje, niti ono što je nepostojanje, niti je ono što je u isto vreme i postojanje i nepostojanje11.

Suočeni sa stvarnošću koja leži s one strane suprotstavljenih pojmova, fizičari i mistici moraju da prihvate jedan poseban način razmišljanja, gde um nije fiksiran u krutom okviru klasične logike, već se stalno kreće i menja svoju tačku gledišta. U atomskoj fizici, na primer, mi smo sada već navikli da u opisivanju materije primenjujemo i pojam čestice i pojam talasa. Da bismo uspeli da izađemo na kraj sa atomskom stvarnošću morali smo da naučimo kako da se igramo sa te dve predstave, skačući sa prve na drugu i obrnuto. Upravo na taj isti način razmišljaju i istočnjački mistici kada pokušavaju da protumače svoj doživljaj stvarnosti koja je s one strane svih suprotnosti. Po rečima Lame Govinde:

Istočnjački način mišljenja pre se sastoji u kruženju oko predmeta kontemplacije... u mnogostranom, tj. multidimenzionalnom utisku koji dolazi od međusobnog preklapanja pojedinačnih utisaka dobijenih iz različitih uglova gledanja12.

Da bismo videli kako je moguće skakati između predstava čestica i talasa u atomskoj fizici, ispitajmo detaljnije pojmove talasa i čestice. Talas je jedan vibracioni obrazac u prostoru i vremenu. Možemo ga posmatrati u nekom određenom vremenskom trenutku i tada ćemo videti jedan periodični obrazac u prostoru. Ovaj obrazac karakterišu amplituda A – raspon vibracije, i talasna dužina L – udaljenost između dva susedna vrha.

Informacija o stanju kretanja čestice sadržana je u talasnoj dužini i frekvenciji talasa. Talasna dužina je obrnuto srazmerna momentu čestice, što znači da talas sa malom talasnom dužinom odgovara čestici koja se kreće s visokim momentom (i prema tome visokom brzinom). Frekvencija talasa srazmerna je energiji čestice: talas sa visokom frekvencijom označava da čestica poseduje visoku energiju; u slučaju svetlosti, na primer, ljubičasto svetlo ima visoku frekvenciju i malu talasnu dužinu i sastoji se, prema tome, od fotona visoke energije i visokog momenta, dok crvena svetlost ima nisku frekvenciju i veliku talasnu dužinu, što odgovara fotonima niske energije i momenta.

Kvantna teorija sada povezuje osobine talasa verovatnoće sa osobinama odgovarajuće čestice tako što dovodi u vezu amplitudu talasa na određenom mestu sa verovatnoćom pronalaženja čestice na tom mestu. Tamo gde je amplituda velika imamo većih izgleda da pronađemo česticu koju tražimo, a tamo gde je mala i izgledi su mali. Talas prikazan na prethodnoj slici poseduje istu amplitudu tokom cele svoje dužine, i česticu je, prema tome, moguće naći bilo gde uzduž talasa sa istim izgledima na uspeh13.

Talas koji se prostire poput onog na našem primeru ne govori nam mnogo o položaju odgovarajuće čestice. Vrlo često, međutim, mi se bavimo situacijama u kojima je položaj čestice u izvesnoj meri poznat, kao na primer u opisu elektrona u atomu. U takvom slučaju verovatnoća pronalaženja čestice na različitim mestima mora biti ograničena na jednu određenu oblast. Izvan te oblasti verovatnoće moraju biti jednake nuli. To se može postići talasnim obrascima poput onoga na sledećem dijagramu koji odgovara čestici ograničenoj na oblast X. Takav jedan obrazac dobio je ime talasni paket14. On je sastavljen od nekoliko talasnih tokova različitih talasnih dužina koje međusobno stupaju u destruktivnu interferenciju izvan oblasti X, tako da je ukupna amplituda – i prema tome verovatnoća nalazišta čestice izvan X – jednaka nuli, dok unutar X, oni izgrađuju obrazac. Ovaj obrazac pokazuje da se čestica nalazi negde unutar oblasti X, ali nam ne dopušta da je bliže lokalizujemo. Za tačke unutar te oblasti možemo dati samo verovatnoće prisustva čestice. (Čestica se najverovatnije može naći u središtu gde su amplitude verovatnoće velike, a manje verovatno bliže krajevima talasnog paketa gde su amplitude male). Dužina talasnog paketa predstavlja, prema tome, neodređenost u određivanju položaja čestice.

Značajna osobina jednog takvog talasnog paketa je da on ne poseduje određenu talasnu dužinu, tj. udaljenost između dva susedna vrha nisu jednaka duž celog paketa. Postoji raspon talasnih dužina čija veličina zavisi od dužine talasnog paketa: što je talasni paket kraći to je veći raspon u talasnim dužinama. To nije ni u kakvoj vezi sa kvantnom teorijom, već jednostavno sledi iz prirode talasa. Talasni paket ne poseduje određenu talasnu dužinu. Kvantna teorija ulazi u igru onda kada povezujemo talasnu dužinu sa momentom odgovarajuće čestice. Ukoliko talasni paket ne poseduje jasno definisanu talasnu dužinu, čestica ne poseduje jasno definisani momenat. To znači da neodređenost ne postoji samo u slučaju položaja čestice, što je u vezi sa dužinom talasnog paketa, već neodređenost postoji i kod njenog momenta, što je prouzrokovano rasponom u talasnoj dužini. Ove dve neodređenosti su međusobno povezane, jer raspon u talasnoj dužini (tj. neodređenost položaja) zavisi od dužine talasnog paketa (tj. od neodređenosti položaja)...

Ukoliko želimo da preciznije odredimo položaj čestice – što će reći, ako želimo da njen talasni paket ograničimo na manju oblast, to će dovesti do povećanja raspona u talasnoj dužini i na taj način do povećanja neodređenosti momenta čestice.

Precizna matematička forma ovog odnosa između neodređenosti položaja i momenta neke čestice je poznata kao Hajzenbergov odnos neodređenosti ili princip neodređenosti. Njegov smisao je da, u subatomskom svetu, nikad ne možemo znati i položaj i momenat neke čestice s velikom preciznošću. Što bolje znamo položaj, to će nejasniji biti njen momenat i obrnuto. Mi možemo odlučiti da preduzmemo precizno merenje bilo koje od ove dve veličine; ali tada ćemo morati da ostanemo u potpunom neznanju što se tiče one druge. Važno je shvatiti da ovo ograničenje nije prouzrokovano nesavršenošću naših tehnika merenja, već predstavlja jedno principijelno ograničenje. Ako odlučimo da precizno izmerimo položaj čestice, ta čestica jednostavno ne poseduje jasno definisani momenat i obrnuto.

Odnos između neodređenosti položaja čestice i momenta ne predstavlja jedini oblik principa neodređenosti. Slični odnosi važe između ostalih veličina, na primer između vremena trajanja nekog atomskog događaja i njegove energije. To se jasno može videti ako predstavimo sebi naš talasni paket, ne kao obrazac u prostoru, već kao jedan vibracioni obrazac u vremenu. Kako čestica prolazi jednu određenu tačku posmatranja, vibracije talasnog paketa će na toj tački otpočeti s malim amplitudama koje će se povećavati, a zatim ponovo smanjiti sve dok se najzad vibracija potpuno ne zaustavi. Trajanje ovog obrasca predstavlja vreme tokom kojega čestica prolazi pokraj naše tačke posmatranja. Možemo reći da se prolazak odvija u okviru tog vremenskog intervala, ali ga ne možemo bliže odrediti. Trajanje vibracionog obrasca predstavlja, prema tome, neodređenost u vremenskom položaju (tog) događaja.

A sada, kao što prostorni obrazac talasnog paketa ne poseduje jasno određenu talasnu dužinu, tako odgovarajući vibracioni obrazac u vremenu ne poseduje jasno određenu frekvenciju. Raspon u frekvenciji zavisi od trajanja vibracionog obrasca i kako kvantna teorija povezuje frekvenciju talasa sa energijom čestice, raspon u frekvenciji obrasca odgovara neodređenosti energije čestice. Neodređenost pri određivanju položaja nekog događaja u vremenu postaje, prema tome, povezana sa neodređenošću energije na isti način na koji je neodređenost položaja čestice u prostoru povezana sa neodređenošću momenta. To znači da nikada ne možemo znati i vreme kada se neki događaj odvija i njegovu energiju s velikom tačnošću. Događaji koji se odvijaju unutar kratkog vremenskog intervala nose veliku neodređenost što se tiče određivanja energije; događaji čija je energija jasno precizirana mogu se lokalizovati jedino u okviru dužih vremenskih intervala.

Fundamentalni značaj principa neodređenosti je u tome što on izražava ograničenja naših klasičnih pojmova u jednoj preciznoj matematičkoj formi. Kao što je ranije rečeno, subatomski svet pojavljuje se kao mreža odnosa između različitih delova jedne jedinstvene celine. Naši klasični pojmovi, izvedeni iz našeg uobičajenog makroskopskog iskustva nisu potpuno adekvatni da opišu taj svet. Da počnemo s tim da pojam izdvojenog fizičkog entiteta, kao što je čestica, predstavlja jednu idealizaciju bez fundamentalnog smisla. On se može definisati jedino preko svoje povezanosti sa celinom, a te veze su statističke prirode – pre verovatnoće nego izvesnosti. Kada opisujemo osobine jednog takvog entiteta preko klasičnih pojmova – kao što su položaj, energija, momenat, itd. – nalazimo da su ti parovi pojmova međuzavisni i da se ne mogu istovremeno precizno definisati. Što više namećemo jedan pojam fizičkom „objektu“, to više onaj drugi pojam (iz para) postaje neodređen, a precizan odnos između njih dat je principom neodređenosti.

Radi boljeg razumevanja ovog odnosa između parova klasičnih pojmova, Nils Bor je uveo pojam komplementarnosti. On je smatrao da su predstava čestice i predstava talasa dva komplementarna opisa iste stvarnosti, s tim da je svaka od tih predstava samo delimično ispravna i da ima samo ograničeno polje primene. I jedna i druga predstava potrebna je da bi se pružio potpun opis atomske stvarnosti, i obe treba upotrebljavati u okvirima ograničenja koja postavlja princip neodređenosti.

Pojam komplementarnosti postao je nezaobilazni deo načina na koji fizičari razmišljaju o prirodi, a Bor je često napominjao da on može predstavljati koristan koncept i izvan područja fizike; pokazalo se, zapravo, da je pojam komplementarnosti bio izuzetno koristan pre 2500 godina. On je igrao ključnu ulogu u drevnoj kineskoj misli koja se zasnivala na uvidu da suprotni pojmovi stoje u polarnom – ili komplementarnom – odnosu. Kineski mudraci predstavljali su tu komplementarnost suprotnosti arhetipskim polovima jina i janga sagledavajući njihovo dinamičko preplitanje kao suštinu svih prirodnih pojava i svih ljudskih situacija.

Nils Bor je bio u potpunosti svestan ove paralele između svog pojma komplementarnosti i kineske misli. Kada je posetio Kinu 1937. godine, u vreme kada je njegovo tumačenje kvantne teorije već bilo potpuno razrađeno, bio je...

[Fusnote iz izvornog teksta]:

  1. Lao Tzu, Tao Te Ching, prevod: Ch'u Ta-Kao, Allen & Unwin, London, 1970, I poglavlje.

  2. Bhagavad Gita, 2.45.

  3. D. T. Suzuki, The Essence of Buddhism (Hozokan, Kyoto, Japan 1957), str. 18.

  4. Citirano u A. W. Watts, The Way of Zen (Vintage Books, Njujork, 1957.), str. 117.

  5. R. Wilhelm, The I Ching or Book of Changes (Routledge & Kegan Paul, London 1968.), str. 297.

  6. Citirano u Fung Yu-Lan, A Short History of Chinese Philosophy (Macmillan, Njujork, 1958.), str. 112.

  7. Lama Anagarika Govinda, Foundations of Tibetan Mysticism (Rider, London, 1963.), str. 136.

  8. V. F. Weisskopf, Physics in the Twentieth Century – Selected Essays (M. I. T. Press, Kejmbridž, Mas., 1972.), str. 30.

  9. J. R. Oppenheimer, Science and the Common Understanding (Oxford University Press, London, 1954.), str. 42–3.

  10. Isa-Upanishad, 5.

  11. Ashvaghosha, The Awakening of Faith, prevod: D. T. Suzuki (Open Court, Čikago, 1900.), str. 59.

  12. Lama Anagarika Govinda, „Logic and Symbol in the Multi-Dimensional Conception of the Universe“, The Middle Way, tom 36 (februar 1962), str. 152.

  13. U ovom primeru ne sme se misliti da postoje veći izgledi da se čestica pronađe tamo gde talas ima uzvišenje nego tamo gde je udubljenje. Statički talasni obrazac prikazan na slici predstavlja samo jedan „fotografski snimak“ kontinuirane vibracije tokom koje svaka tačka duž talasa dostiže vrh u periodičnim intervalima.

  14. Radi jednostavnosti, ovde se bavimo samo jednom prostornom dimenzijom y, položajem čestice negde duž jedne linije.

Pregled najnovijih komentara Osobne stranice svih članova kluba
MAGIFON - temeljit uvid u Vašu sudbinu

DUHOVNOST U STUDENOM...

Osvježi podatke

LISTOPAD...

Osvježi podatke

ASTROLOGIJA, NUMEROLOGIJA I OSTALO

Osvježi podatke

BRZI CHAT

  • Član bglavacbglavac

    Dragi magicusi želim vam sretnu i veselu nedjelju. Lijep pozdrav! Božica

    08.11.2026. 08:00h
  • Član bglavacbglavac

    Počinje novi radni tjedan po novom vremenu. Želim vam puno uspjeha i sreće. Lp

    26.10.2026. 07:07h
  • Član bglavacbglavac

    Pozdrav dragi magicusi, sretnu i blagoslovljenu nedjelju vam želim. Lp. Božica

    13.09.2026. 07:38h
  • Član bglavacbglavac

    Laku noć vam želim dragi magicusi!

    31.08.2026. 23:35h
  • Član iridairida

    Uživajte u zadnjem pravom ljetnom mjesecu, i sporijem ritmu življenja...

    01.08.2026. 14:06h
  • Član bglavacbglavac

    Dobro jutro! Srtnu i blagoslovljenu nedjelju vam želim. Lijep pozdrav!

    05.07.2026. 08:07h
  • Član bglavacbglavac

    Dragi magicusi , čuvajte se ovih vrućina. Želim vam sretan i lijep dan. Lp

    26.06.2026. 07:01h
Cijeli Chat

TAROT I OSTALE METODE

Osvježi podatke

MAGIJA

Osvježi podatke

MAGAZIN

Magicusov besplatni S O S tel. 'SLUŠAMO VAS' za osobe treće dobiMAGIFON - temeljit uvid u Vašu sudbinuPitajte Tarot, besplatni odgovori DA/NEPitaj I ChingAnđeliProricanje runamaSudbinske karte, ciganiceOstvarenje željaLenormand karteLjubavne poruke

OGLASI

Harša knjigeDamanhurSpirit of TaraIndigo svijetPranic HealingSharkUdruga magicusUdruga leptirićiInfo izlog

Jeste li propustili aktivacijsku e-mail poruku?

Javite nam se na info@magicus.info

‹ TAO FIZIKE - JEDINSTVO SVIH STVARI PROSTOR-VREME›