Ella

NORTHAMPTON, 8. LIPNJA 2008.

Bombardirana pitanjima i manjkom odgovora, Ella je shvatila da je u njezinoj prepisci s Azizom mnogo toga iznenaduje, a posebice cinjenica da ta prepiska postoji. Njih dvoje su se u svemu toliko silno razlikovali da se pitala sto to uopce imaju zajednickog, zbog cega jedno drugome tako cesto salju elektronske poruke.

Aziz je bio kao slagalica koju je ona pokusavala sloziti djelic po djelic. Sa svakom

njegovom novom porukom, novi djelic slagalice sjeo je na mjesto. Ella je tek trebala vidjeti cijelu sliku, ali dosad je vec otkrila nekoliko stvari o muskarcu s kojim se dopisivala.

Iz njegovog je bloga saznala da je Aziz profesionalni fotograf i nezasitan svjetski putnik koji je putovanje najudaljenijim kutcima svijeta smatrao jednako prirodnim i lakim kao

setnju parkom u susjedstvu. Nesmiljeni nomad u srcu, bio je posvuda i osjecao se jednako kod kuce u Sibiru, Sangaju, Kalkuti i Casablanci. Putujuci samo s naprtnjacom i sviralom od trske, stekao je prijatelje na mjestima koja Ella nije uspjela pronaci ni na karti. Beskompromisni granicni sluzbenici, nemogucnost dobivanja vize od neprijateljskih vlada, parazitske bolesti koje se prenose vodom, crijevni poremecaji zbog zarazene hrane, opasnost da ce biti opljackan, sukobi izmedu vladinih trupa i pobunjenika - nista ga nije moglo sprijeciti da ne putuje istokom i zapadom, sjeverom i jugom.

Ella je Aziza smatrala mlazom vodoskoka. Ondje gdje se ona bojala zakoraciti, on je

nadirao punom snagom. Ondje gdje je ona oklijevala i brinula prije no sto bi nesto ucinila, on je najprije djelovao, a zatim brinuo, ako je ikad uopce brinuo. Imao je temperamentnu osobnost, previse idealizma i strasti za jedno tijelo. Radio je mnogo toga, i radio je dobro.

Ella je sebe smatrala liberalnom, nepopustljivom demokratkinjom, nominalnom Zidovkom i buducom vegetarijankom koja je odlucna jednog dana izbaciti svo meso iz svoje prehrane. Pitanja je odvajala u jasno odredene kategorije, organizirala svoj svijet uvelike kao sto je organizirala svoju kucu, uredno i cisto. Njezin je mozak radio s dva jednako dugacka popisa koji su se medusobno iskljucivali: stvari koje voli nasuprot stvarima koje mrzi.

Iako ni u kom slucaju nije bila ateistkinja i uzivala je svako toliko u nekom vjerskom obredu, Ella je vjerovala da je religija najveci problem koji danas, jednako kao i u proslosti, izjeda svijet. Sa svojom nenadmasivom bahatoscu i samoprozvanim vjerovanjem u nadmoc njihovih postupaka, vjernici su joj isli na zivce. Fanatici svih vjera bili su moralno pokvareni i nepodnosljivi, no duboko u sebi fanatike islama smatrala je najgorima.

Medutim, Aziz je bio duhovan covjek koji je pitanja vjere i religije shvacao ozbiljno,

klonio se suvremene politike i nije "mrzio" nikoga i nista. Zadrti mesojedac, rekao je da nikad ne bi odbio tanjur dobro pecenih sis-cevapa. Iz ateizma se preobratio na islam sredinom sedamdesetih, kako je sam u sali rekao, "nedugo nakon Kareema Abdul- Jabbara, a prije Cata Stevensa". Otad je podijelio kruh sa stotinama mistika iz svih zemalja i svih vjera, i proglasio ih "bracom i sestrama na putu".

Predani pacifist sa snaznim humanitarnim nacelima, Aziz je vjerovao da su svi vjerski ratovi u osnovi "lingvisticki problem". Jezik, rekao je, vise skriva no sto otkriva Istinu, i

ljudi zato stalno pogresno shvacaju i pogresno ocjenjuju jedni druge. U svijetu nacickanom

pogresnim prijevodima, nema smisla biti nepokolebljiv ni u jednoj temi, jer bi jednako tako i nasa najjaca uvjerenja mogla biti izazvana jednostavnim nesporazumom. Opcenito, covjek ne smije biti previse krut ni u cemu jer "zivjeti znaci stalno mijenjati uvjerenja".

Aziz i Ella zivjeli su u razlicitim vremenskim zonama. Doslovce i u metaforickom

smislu. Za nju je vrijeme poglavito znacilo buducnost. Velik dio svojih dana provodila je opsjednuta planovima za sljedecu godinu, sljedeci mjesec, sljedeci dan ili cak sljedecu minutu. Cak i za tako trivijalne stvari kao sto je kupovina ili zamjena slomljenog stolca, Ella je svaku pojedinost planirala unaprijed, i u torbi stalno nosila pedantni raspored i popis stvari koje treba uciniti.

Za Aziza je, pak, vrijeme bilo usredotoceno na upravo ovaj trenutak, i sve osim sad bilo je iluzija. Iz istog je razloga vjerovao da ljubav nema nikakve veze s "planovima za sutra" ili "sjecanjima na jucer". Ljubav moze biti samo sad i ovdje. Jedna od njegovih ranijih

poruka koju joj je poslao, zavrsavala je sa sljedecom opaskom: "Ja sam sufi, dijete sadasnjeg trenutka".

"Kako li je to bizarno reci", otpisala mu je Ella, "jednoj zeni koja oduvijek previse

razmislja o proslosti, a jos vise o buducnosti, ali nekako kao da nikad ne uspijeva dodirnuti sadasnji trenutak".