Aladdin

KONJA, TRAVANJ 1248.

Bojazljivo se kolebajuci, iz minute u minutu predomisljajuci se glede toga kako bih se trebao ponasati prema drugima, tri tjedna nakon Semsove smrti najzad sam smogao snage otici porazgovarati s ocem. Zatekao sam ga u knjiznici, sjedio je sam uz kamin, nepomican kao alabasterni kip, dok su mu sjene skakutale preko lica.

"Oce, mogu li razgovarati s vama?" upitao sam.

Polako, neodredeno, kao da pliva natrag na obalu iz mora snatrenja, pogledao me i nije nista odgovorio.

"Oce, znam da mislite da sam sudjelovao u Semsovoj smrti, ali dopustite mi da vas uvjerim da..."

Najednom, moj otac je podigao prst i prekinuo moje rijeci. "Izmedu tebe i mene, sine moj, rijeci su presusile. Nemam sto od tebe cuti niti ti sto zauzvrat reci", objavio je.

"Molim vas, ne govorite to. Dopustite da vam objasnim", zapoceo sam drhtavim glasom. "Kunem se Bogom. To nisam bio ja. Znam ljude koji su to ucinili, ali nisam bio ja."

"Sine moj", ponovno me prekinuo otac, a iz njega je nestala tuga, zamijenjena hladnim mirom nekoga tko je najzad prihvatio strasnu istinu, "kazes da to nisi bio ti, ali krv je na porubu tvoje halje."

Lecnuo sam se i odmah provjerio rubove halje. Moze li to biti istina? Ima li na meni

krvi od te veceri? Promotrio sam porub i zatim rukave, ruke i nokte. Sve se cinilo cistim. Kad sam ponovno podigao glavu, pogled mi se susreo s ocevim i tek tad sam shvatio zamku koju mi je postavio.

Nehotice provjerivsi imam li krvi na porubu halje, odao sam se.

Istina je. Pridruzio sam im se one veceri u krcmi. Ja sam onaj koji je ubojici rekao da Sems svake veceri meditira u dvoristu. I kasnije te noci, kad je Sems na kisi razgovarao sa svojim ubojicom, ja sam bio jedan od one sestorice koji su prisluskivali uza zid vrta. A kad smo odlucili da moramo napasti, jer nije bilo povratka i ubojica je bio prespor, ja sam im pokazao ulaz u dvoriste. Ali to je to. Na tome sam se zaustavio. Nisam sudjelovao u tucnjavi. Baybars je napao, a Irshad i ostali mu pomogli. A kad su se oni uspanicili, Sakalova glava ucinio je ostalo.

Kasnije sam iznova prozivio taj trenutak u mislima toliko mnogo puta da je tesko reci

koji je dio stvaran, a koji plod moje maste. Jednom ili dvaput prizvao sam sjecanje na Semsov bijeg iz nasih ruku u poput roga crnu noc i ta je slika bila tako ziva da sam gotovo povjerovao u nju.

Iako ga nema, posvuda su njegovi tragovi. Ples, poezija, glazba, i sve one stvari za koje sam mislio da ce nestati kad njega vise ne bude, ostali su cvrsto ukorijenjeni u nase zivote. Moj otac postao je pjesnik. Sems je imao pravo. Kad se jedna posuda razbije, razbije se i druga.

Moj otac je oduvijek bio pun ljubavi. Prihvacao je ljude svih vjera. Bio je ljubazan ne samo prema muslimanima, vec i prema krscanima, Zidovima, cak i poganima. Nakon sto je Sems usao u njegov zivot, njegov krug ljubavi postao je toliko ogroman da je ukljucio cak i one najposrnulije u drustvu - prostitutke, pijance i prosjake, sljam sljama.

Vjerujem da bi on mogao voljeti i Semsove ubojice.

Postojala je, i jos uvijek postoji, samo jedna osoba koju ne uspijeva voljeti: njegov sin.