Ella

NORTHAMPTON, 12. KOLOVOZA 2008.

Blag i suncan, bio je to obican kolovoski dan. Dan kao svaki drugi. Ella se probudila rano ujutro, pripremila dorucak za svog supruga i djecu, gledala kako odlaze na posao i na sah i u teniski klub, vratila se u kuhinju, otvorila kuharicu i odabrala jelovnik za taj dan:

Juha od spinata s pireom od gljiva Dagnje s umakom od majoneze i senfa

Jakopske kapice s umakom od maslaca s estragonom Vrtna salata s brusnicama

Gratinirane tikvice s rizom

Pita od rabarbare i kreipne od vanilije

Trebalo joj je citavo poslijepodne da pripremi ta jela. Kad je dovrsila, izvadila je najbolji porculan. Postavila je stol, slozila ubruse i stavila cvijece. Sat na pecnici namjestila je na cetrdeset minuta, tako da gratinirane tikvice budu tople do sedam sati. Pripremila je kockice prepecenog kruha, zacinila salatu, bas onako kako Avi voli. Palo joj je na pamet da zapali svijece, ali se predomislila kad je malo bolje razmislila. Bolje je ostaviti stol ovako. Kao besprijekornu sliku. Nedirnut. Nepokretan.

Potom je zgrabila kovceg koji je vec ranije spakirala i izisla iz kuce. Dok je izlazila,

mrmljala je jedno od Semsovih pravila. "Nikad nije prekasno zapitati se, jesam li spreman promijeniti život kojim živim? jesam li spreman promijeniti se iznutra?'

Cak i ako je samo jedan dan u tvom iivotu jednak kao prethodni, to je svakako steta. U svakom

trenutku i sa svakim novim dahom, covjek bi trebao biti obnovljen i ponovno obnovljen. Postoji samo jedan nacin da se rodis u novi iivot: umiranjem prije smrti."