Ella

NORTHAMPTON, 24. SVIBNJA 2008.

Bit je dorucku. Dorucak je najvazniji obrok u danu. Kao velika vjernica u tu izreku, Ella je svakoga jutra, kako radnim danima, tako i vikendom, odlazila u kuhinju. Dobar dorucak, smatrala je, odreduje ozracje ostatka dana. U zenskim je casopisima citala da su obitelji koje redovito zajedno doruckuju kako valja povezanije i skladnije od onih u kojima svaki clan izjuri kroz vrata polugladan. No, iako je cvrsto vjerovala u to istrazivanje, tek je trebala iskusiti radostan dorucak o kojima su ti casopisi pisali. Njezino iskustvo dorucka bilo je sudar galaksija u kojemu je svaki clan njezine obitelji marsirao razlicitim ritmom. Svatko je za dorucak zelio jesti razlicito jelo, a to se u cijelosti krsilo s Ellinim poimanjem zajednickog objeda. Kako moze za stolom vladati jedinstvo kad jedan gricka prepeceni kruh i pekmez (Jeannette), drugi mljaska zitarice s medom (Avi), treci strpljivo ceka da bude posluzen kajganom (David), a cetvrti odbija staviti ista u usta (Orly)? Svejedno, dorucak je vazan. I ona ga je pripremala svakoga jutra, odlucna da nijedno njezino dijete nece zapoceti dan zvacuci neki slatkis ili neku drugu nezdravu hranu.

No jutros kad je usla u kuhinju, umjesto da skuha kavu, i scijedi narance ili prepece kruh, prvo sto je Ella ucinila bilo je sjesti za kuhinjski stol i ukljuciti prijenosno racunalo. Prikljucila se na internet da vidi je li stigla poruka od Aziza. Na njezino odusevljenje, stigla je.

Draga Ella,

Silno sam se obradovao saznavsi da se situacija izmedu tebe i tvoje kcerke poboljsala. Glede mene, ja sam jucer u osvit zore otisao iz sela Momostenango. Cudno, bio sam ondje samo nekoliko dana, a ipak, kad je doslo vrijeme da se oprostim, osjecao sam se tuznim, gotovo ucviljenim. Hocu li ikad ponovno vidjeti ovo seoce u Gvatemali? Ne bih rekao.

Svaki put kad se oprastam od nekog takvog mjesta, imam osjecaj

kao da u njemu ostavljam dio sebe. Pretpostavljam da, odabrali mi

putovati cesto kao Marco Polo ili od kolijevke do groba ostali na istome mjestu, zivot je slijed rodenja i smrti. Trenuci se radaju i trenuci umiru. Da bi se pojavila nova iskustva, stara moraju odumrijeti. Ne mislis li da je tako?

Dok sam bio u Momostenangu, meditirao sam i pokusao vizualizirati tvoju auru. Ubrzo su se pojavile tri boje: topla zuta, plasljiva narancasta i suzdrzana metalno ljubicasta. Imao

sam osjecaj da su to tvoje boje. Ucinile su mi se lijepima, i odvojene i zajedno.

Moje zadnje odrediste u Gvatemali je Chajul - gradic s kucama od

nepecene cigle i djecom ociju mnogo mudrijih od njihove dobi. U svakoj kuci, zene svih dobi tkaju velicanstvene  tapiserije. Zamolio sam jednu baku da odabere tapiseriju i rekao da je za

jednu gospodu koja zivi u Northamptonu. Nakon sto je nacas razmislila, izvukla je jednu tapiseriju iz ogromne hrpe iza svojih leda. Kunem se Bogom, na toj je hrpi bilo vise od pedeset tapiserija svih mogucih boja. Medutim, ona koju je odabrala za tebe sastojala se od samo tri boje: zute, narancaste i ljubicaste. Pomislio sam da bi voljela znati za ovu slucajnost, ako u Bozjemu svemiru nesto takvo uopce postoji.

Padne li ti ikad na pamet da ova nasa prepiska mozda nije rezultat slucajnosti?

Srdacan pozdrav, Aziz

P.S. Ako zelis, tapiseriju ti mogu poslati postom, ili mogu pri- cekati dan kad cemo se naci na kavi i donijeti je osobno.

Ella je zatvorila oci i pokusala zamisliti kako boje njezine aure okruzuju njezino lice. Zanimljivo, slika nje same koja joj se pojavila u mislima nije je prikazivala kao odraslu zenu, nego kao dijete od nekih sedam godina.

Preplavile su je mnoge uspomene, sjecanja za koja je mislila da ih je davno ostavila iza sebe. Slika njezine majke kako nepomicno stoji sa zelenom pregacom boje pistacija oko struka i mjericom u ruci, lica nalik pepeljastosivoj maski bola; objesena papirnata srca na zidovima, vedra i svjetlucava; i tijelo njezinoga oca koje se njise sa stropa kao da se zeli stopiti s bozicnim ukrasima i dati kuci blagdanski izgled. Sjetila se kako je provela tinejdzerske godine smatrajuci majku odgovornom za ocevo samoubojstvo. Kao mlada djevojka, Ella je samoj sebi obecala da ce, kad se uda, uvijek usrecivati svog supruga i da nece podbaciti u braku, kao njezina majka. U svom nastojanju da vlastiti brak ucini sto drukcijim od braka svoje majke, nije se udala za krscanina i radije se odlucila za muskarca svoje vjere.

Tek je prije nekoliko godina Ella ponovno prestala mrziti svoju ostarjelu majku i, iako

su njih dvije u zadnje vrijeme bile u dobrim odnosima, istina je da se duboko u sebi Ella jos uvijek osjecala nelagodno kad bi se sjetila proslosti.

"Mama!... Zemlja zove mamu! Zemlja zove mamu!"

Ella je cula mrmor cerekanja i saputanja iza svojih leda. Kad se okrenula, ugledala je

cetiri para ociju koje su je zabavljeno promatrale. Orly, Avi, Jeannette i David za promjenu su svi sisli na dorucak istodobno i sad su stajali poredani iza nje i proucavali je kao da je ona neko egzoticno stvorenje. Prema njihovom izgledu, cinilo se da vec neko vrijeme ondje stoje i pokusavaju privuci njezinu pozornost.

"Dobro vam jutro svima", nasmijesila se Ella.

"Kako to da nas nisi cula?" upitala je Orly i zvucala iskreno iznenadena. "Djelovala si posve zaokupljena tim zaslonom", rekao je David ne gledajuci je.

Ellin pogled slijedio je pogled njezinog supruga i ondje, na otvorenom zaslonu ispred sebe, ugledala je poruku Aziza Z. Zahare, koja je nejasno svjetlucala. U hipu je zatvorila racunalo, ne cekajuci da se ugasi.

"Moram  mnogo  citati  za  knjizevnu  agenciju",  odgovorila  je  Ella  kolutajuci  ocima.

"Radila sam na recenziji."

"Ne, nisi! Citala si elektronske poruke", rekao je Avi ozbiljnog, prakticnog lica.

Sto je to u djecacima tinejdzerima sto ih cini toliko revnima da otkriju svacije mane i lazi?, upitala se Ella. Ali, na njezino olaksanje, ostali nisu bili zainteresirani za tu temu.

Zapravo, svi su sad gledali negdje drugdje, usredotoceni na kuhinjski pult.

Orly je bila ta koja se obratila Elli, naglas izgovarajuci pitanje za sve njih. "Mama, kako

to da nam jutros nisi pripremila dorucak?"

Sad se Ella okrenula prema pultu i ugledala ono sto su oni vidjeli. Kava se nije kuhala, na stednjaku nije bilo kajgane ni prepecenog kruha s umakom od borovnica. Kimala je glavom kao da se slaze s nekim unutarnjim glasom koji je izricao neporecivu istinu.

Tocno, pomislila je, kako to da je zaboravila na dorucak?