Pročitala sam negdje, da ".. dodirom ukidamo iluziju odvojenosti...'' .

 

Dodirom anđela, majke, oca, supruga, djeteta, dodir voljene osobe ili dodir moj meni, pokušavam ukinuti iluziju odvojenosti od sebe dodirujući svoju dušu svaki puta kad zalutam u snene kutke mojih dubina.

Nebo je ovog ranog jutra bilo tamnoplave boje, a susret Mjeseca i Zore događao se baš dodirom tame i svjetlosti na horizontu, dok je Zemlja praznim očima gutala tu priču nenapisanu u bilo kojoj knjizi, nedoživljenu u bilo kojem susretu živih bića, samo dodir svjetlosti i tame, grleći se i pozdravljajući, donijeli su mi ovaj lijepi dan. 

Potražila sam istinu u sebi, dodirom sam je taknula u duši, a istina je obukla bijelu haljinu, došetala do mene, objavila mi se i zasjala. 

Kap po kap od vatrenih šifri bacam u daljinu izbijajući iz tame tvoje ime, ovo moje čudo od mene i cijeli Svemir, a Istina polako klizi niz prozore svijeta, zauzima svoje mjesto u svakom iskrenom srcu i čeka... čeka da se objavi dodirom istine u sebi, da bi se laž predala i zauvijek otišla. 

Između svjetova nema ledenih granica, nema ničega, samo polaritet duše koja sama bira smjer i određuje svoj pravac kretanja. 

Kad stepenice života polako krenu zavojitom stazom prema Vječnosti, dodirnut ću svoju dušu i pitati je: jesi li spremna, anima mia? i ona će me odgovorom odvesti u drugi dio života, a ja bez predaje lažnim formama stvaranja i iluzornim kreacijama praznih nadanja, počinjem unutrašnji dijalog – dodirom duše.

 

 

http://www.digitalne-knjige.com/varga4.php

 

http://blog.dnevnik.hr/shadowofsoul/2016/07/1628190220/dodir.html

  

 

 https://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=49076

  

  

http://shadowofsoul.blog.hr