Moje oči, to su oči, koje ne vide vidljivo, već ono čudno pulsirajuće u Duši, koje uznemiri srce, hipnotizira stvarnost i odvede sve negdje u neke sfere, gdje razum ne postoji.

 

Suptilnim osjećajem opipavam polaritet tvog otkucaja života, moje Duše i odbljeska tvojih lijepih plavih očiju.

 

Ne tražim te nigdje, ne zazivam te odnikud, ne čujem te.

 

Tu si, uz mene dišeš, živiš, eterična svjetlost obavija tvoju auru pa me odvodi u visinu gdje je divna igra zlatne tišine.

 

Znaš li da si mi oduvijek u modi, znaš li da sa mrtvog kaleža ne odlijeću bijele ptice u nepovrat, znaš li da se zaklinjem na oltaru noći zazivajući ime mog Boga, koji me nikad ostavio nije?

 

Znaš li?

 

http://www.digitalne-knjige.com/p174.php

 

http://shadowofsoul.blog.hr

 

http://www.scribd.com/doc/137313658/PLESA%C4%8C-NA-%C5%BDICI-Jadranka-Varga