Sevdahom sam te zalijevala
dušu sam ti svoju otvarala
rane zbog druge sam ti vidala
i nož sam u srce sebi zarivala.
Dertom si mi ovjenčao čelo
zamotao život u smrtno bijelo
nestao sa sjenama sumraka
kada je nestala i nada svaka.
U bandaku sam dugo obitavala
i nisam teške rane zamotavala
neka se otvore još više
neka ih ne ispreru jesenje kiše
i neka se moje tijelo osuši
kad mi on ne spava na duši.
/inspirirano starom sevdalinkom: Ibrica Jusić: “Kradem ti se u večeri”/
https://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=57347
http://www.digitalne-knjige.com/p174.php
bglavac
edin.kecanovic
