Arkadija
Svijest i san izmješani, u sudbinu vječnog traženja istine o početku, daju onome što smo nekad nazivali životom novo značenje. Na vratima vremena je sve osunčani san u kojem sudjelujemo u stvaranju najsuptilnije simfonije univerzuma, sudjelujemo u ostvarenju vječnog božjeg sna.
Na padinama surovog kamenjara nekog davno pročitanog svijeta, vjekovima oslikavanog svijeta, nježnom svirkom trstenice, na nas stoljećima čeka Pan, bog pastira i poziva nas u san.
Shvatila je prevaru u onome čemu smo stoljećima davali atribute ljepote, čime smo se zavaravali i težili, lažnoj iluziji tuđeg sna, ta vječno sanjana, ta poetična slika raja, ta vječno željena zemlja je tu,
nosim je u srcu,
pomisli Ona
gledajući laste kako odlaze.
Mislili su jedno na drugo,
na oba mjesta lijepa tuga i
tragovi straha na obrazima.
Suton otvori oči neba,
da ne zalutaju
u tmini strahova, a
šapat duše univerzuma dotaknu njeno uzdrhtalo srce.
Noćas se nad njenim
čelom prosula mliječna staza,
zvjezdani put ka
nekoj novoj istini. 
Orionovo sazvježđe
prosu zlaćanu prašinu,
Jakobove ljestve,
trag treprave sreće
među svilenim jastucima
i Oni
blagošću neba dotaknuti,
zvjezdanim šapatom duše ohrabreni
utonuše u novi san.
bglavac
edin.kecanovic
