Tiho i elegantno

kao crna pantera

spušta se noć.

Teške od zvijezda

vise ruke neba

nad mojim prozorom.

 

 

Zvjezdanim sjajem okrunjena,

ljubavlju ogrnuta, ta

čudesna i snena

mjesećeva ljubavnica,

pleše svoj ponoćni ples.

U ovo doba gluho

budna od ljepote promatram

tu čudesnu igru svijetlosti i sjena.

Trepere zvjezdani cvjetovi ,

prosipaju latice,

iskre te nebeske ružice

i krase ljepoticu kristalima ljetnog smiraja.

Ljubav, ta noćna kraljica

sa zvjezdanim dijademom u kosi,

je moje bodljike

pretvorila u mekane dlanove,

u mom kaosu

izgradila gnjezdo spokoja

i ja otvorih vrata blagosti,

zakoračih u srebrenkastu odaju buđenja.

 

 

Osluškujem taj tihi romor svitanja,

dok tiho i elegantno

kao crna pantera odlazi noć,

ples svjetlosti i sjenke se gubi na horizontu, 

u vazi umiru bijele ruže,

osjećam oluju jutrenja i

osjećam

tugu ipak nisam uspjela pobjediti.