Tamo negdje daleko, daleko na jugu, tamo gdje topla mora zapljuskuju i oplakuju pješčane obale predivnog i drevnog otoka, otoka kojeg sunce kupa u svom toplom i zlatnom sjaju, otoka kojeg svi Amazonski savezi smatraju za svoju pradomovinu, otoka gdje rastu i mirišu najljepše palme, a ime otoka je Skartarys.

Idilu tog toplog i rajskog otoka stalno su prekidali i kvarili povremeni međusobni sukobi između Amazonskih saveza, a kada su na taj otok pristale prve Sywolykhe i Kotyanske krstarice otok postaje leglo bezvlašća i zla. Onda pak jednog toplog kasno jesenskog dana u luku slobodnog amazonskog grada Skartarya uplovio je manji jedrenjak sa zastavom Dyasparha. Na njemu je bila princeza Dyasparha lijepa Shynha(Shenha). Princeza je imala namjeru posjetiti stari dio luke i dok se ona spremala za posjet usred bijelog dana na očigled svih, njezin je brod napadnut od Sywolykyh. Iako se posada Dyasparaca hrabro i žilavo branila Sywolykhy su bili brojčano nadmoćniji i jači.

Slijedećeg dana kao da se ništa nije dogodilo. Ritam života poprimio je svoj ustaljeni tijek. No, nakon nekoliko dana u luku , na veliko zanimanje svih, uplovi bezimena galija u pratnji nikada do tada viđenih strašnih ratnih brodova, krstarice i dva razarača. Brodovi su bili izuzetno veliki i čvrsto građeni, a kako nisu razvili zastavu, svi su pomislili da se radi o nekakvoj do sada nepoznatoj gusarskoj družini. Međutim, to nisu bili gusari, bili su to do tada neviđeni i nepoznati alandski mornari. Tridesetak se ratnika, potpuno oklopljenih i teško naoružanih, iskrca i stane pratiti mladog ratnika koji se uputi prema lučkoj krčmi. 'Prije nekoliko dana u ovu je luku uplovio brod princeze iz Dyasparha i tu mu se gubi svaki trag. Krčmaru, možeš li mi što o tome reći?' – upita krčmara mladi ratnik. 'Slušaj mladiću, u ovu luku dnevno uplovljavaju i isplovljavaju brodovi za koje nitko ne pita kamo idu i što prevoze. Ako nešto želiš znati odgovor moraš potražiti u Zapovjedništvu luke.' – odgovori krčmar ne prekidajući svoj posao. No, zveket zlatnika koje mu je ostavio mladić ipak zaokupi njegovu pozornost i on na trenutak podigne pogled. Nekoliko pijanih Sywolykyh časnika naglo se podigne od stola i mladiću prepriječi put. Munjevito, silovito i iznenadno pratitelji mladića opasno se približe iznenađenim Sywolykym časnicima, a najstariji među njima zaprijeti: 'Mirujte lešinari! Imate ludu sreću, jer ovaj puta ne tražimo vas i uopće nas ne interesirate. Zato bi bilo pametno da se maknete, ili ćemo s vama obrisati ovaj prljavi pod. Sada pak Sywolyky brzo potegnu svoje mačeve, a istodobno se i vrata krčme treskom otvore te se pojavi naoružana ophodnja Sywolykyh. Alanđani rukama obore iznenađene Sywolyke, a Panđa im ponovno zaprijeti: 'Vratite se u svoje rupe odakle ste dopuzali, ili potegnite i uporabite oružje, te umrite!' – ovo na trenutak pokoleba Sywolyke, a Alanđani se mirno upute prema Zapovjedništvu luke. Mladić opetuje isto pitanje o brodu Northshyle, a jedna od Amazonki mu odgovori: 'Taj je brod napustio luku prije dva dana.' Ovakav odgovor sada oneraspoloži mladića, pa on ljutito zaprijeti djevojci: 'To je laž koja me ne zadovoljava! Ako o brodu ništa ne znaš nema ni potrebe lagati mi! Sada se pojavi još jedna Amazonka u pratnji više njih. Mladićev pogled se zaustavi na njoj, te je on stane ispitivati pogledom, sve dok se njegov i djevojčin pogled ne sretnu: 'Tko si ti ratniče i što tražiš na mom otoku?' - zapita prekrasna crnokosa djevojka. Ja sam Andraghon Armahalan sin Thanderov i tražim brod koji je prije nekoliko dana nestao u ovoj luci, a … ' 'Nikakvog broda za tebe nema u ovoj luci. Vrati se odakle si i došao! Imaš sat vremena da napustiš luku!' – neočekivano prekine crnokosa Alanđanina. Iznenađen, ali ne i zbunjen Andraghonh se samo osmjehne i rukom smiri generala Panđu koji je htio intervenirati: 'Polako 'crnokosa', ja samo tražim svoju sestru koja je nestala u ovom leglu bezakonja. Napustit ću luku, ali ne bez sestre, a po nju dolazim sutra točno u podne! Svidjelo se to tebi ili ne 'plavooka', pa ako si toliko snažna i moćna kao što prijetiš, onda ćeš se sigurno pobrinuti i da mi se vrati moja sestra, a brod i sve na njemu slobodno zadrži.' Alanđanin se blago nakloni, rukom da znak svojim pratiteljima i povede ih natrag prema brodovima koji su ostali usidreni u luci.

Nedugo nakon toga ti nepoznati brodovi podignu sidra i ubrzo nestanu u nepoznatom smjeru kao što su se i pojavili.